Iako si samo TI
uspio doprijeti do mog srca,
vidjeti „neviđeno“ u mojoj glavi,
osjetiti patnju mog duha,
uzvisiti moje Spasenje
i darovati mi svoje srce na dlanu…
ja, ipak, moram ostati ponizni sluga svoga Gospodara!
Ušao si u dio moje vječnosti
uhvaćene u jednom rutinskom trenutku svog postojanja.
Pokazao si mi novi svijet, život izvan granica…
Želiš li me i osloboditi?
Okovali su me svojim zakonima
i svojom velikom brigom za moju ranjivost, nedodirljivost…
Stojim na vrhu svoje kule i gledam
u oblake koji promiču bezuvjetno i nepovratno.
U daljini ugledam drugu galaksiju…
Pojavljuju se neki novi snovi:
živjeti po pravilima i biti slobodan u „okovima“
ili biti svoj, neponovljiv, bezvremenski, bezuvjetno voljen, žrtvovan?...
Biti žrtva?!
Nije me strah, ali…
razočarati se i tada izgubiti vjeru u sebe…
to je propast!