Sjećaš li se našeg notnog zapisa....
Majko mila, o kojoj prošlosti ja pričam,
a bilo je ne tako davno...ustvari bilo je i još JE...
Puštao si taktove mojih probuđenih želja,
Pjevušio songove drugih misleći na nas,
A onda bi zapisivali naglašene dobe inspiracije.
Bilo je tako jednostavno vjerovati kako smo za taj ples stvoreni
bez prethodne koreografije koja bi mogla nadživjeti ostale.
Zaista si me znao voditi kao nitko...
Sada puštaš neke druge pjesme
Nekoj drugoj publici, masi i jedinki...
Nazireš li me ponekad negdje na podiju?
