"Svi ljudi koje nazivamo "genijima" žene su i muškarci koji su nekako uspjeli izbjeći uspavljivanje svoga znatiželjnog, začuđenog unutarnjeg djeteta."
Barbara Sher
Zašto treba potpuno odrasti?
Čovječe, znaš li da svaki zdrav čovjek u sebi ima dvije osobnosti: odraslu osobu i dijete.
Ako one nisu povezane nastaje osjećaj praznine, samoće, sukoba, nezadovoljstva.
Ovdje se ne misli na dijete koje izaziva nevolje jer nije nikada bilo cijenjeno zbog nezrelosti u godinama.
Ja govorim o unutarnjem dijetetu u odrasloj osobi. Ono je izvor naših osjećaja, uspomena, iskustava, želja i potreba, ali moramo biti svjesni i preuzimanja odgovornosti za svoje postupke, život nije bezazlena igra, a mi nažalost više nismo djeca.
Postoji razlika između djetinjeg (živahnog, spontanog) ponašanja i djetinjastog (impulsivnog i nekontroliranog) ponašanja.
Ako je netko maštovit, razigran, spreman se šaliti i na svoj račun tada je njegova spontanost primjerena, zabavna, a ne nekontrolirana i neprimjerena.
Ako zračiš vedrinom i radošću, olakšavaš si životne probleme...okreni sve na šalu i kada ti nije do nje. Na taj način nećeš povrijeđivati druge koji ti nisu ništu krivi, a zbog istoga te neće smatrati neozbiljnim.
Vedre ljude neće nitko kritizirati, smatrati neodgovornima (osobito ako su se već dokazali kao sposobni).
Zašto misliš da ćeš izgubiti poštovanje ako se zabaviš, a svojom igrom nikome ne naškodiš?
Želiš li biti odrasla osoba koja je odlučila učiti ili osoba koja se odlučila štititi?
Otkloni staru ljutnju i bol!
Ulogom žrtve i okrivljavanjem drugih za svoje postupke i rekcije, negiraš ljubav koja ti je neophodna za rad i uopće za življenje, negiraš iskrenosti sa sobom o sebi.
Najlakše je živjeti obmanuto, ne znati što želiš, glumiti dobrotu, savršenstvo, jačinu, smatrati da si uvijek samo ti u pravu, biti sebičan, stavljati sebe na prvo mjesto, postavljati granice, manipulirati drugima, ne željeti znati što drugi žele, ne željeti se mijenjati.
Želiš li uistinu tako živjeti???
Biti preslik svojih roditelja, baka i djedova, svećenika ili drugih uzora koji te nisu voljeli???
Svi smo mi na neki način bili odbačeni, napušteni i mislili da ne možemo podnijeti tu bol.
Uostalom, kome ja to govorim, nismo svi isti i nismo svi spremni mijenjati se zbog sebe, a ne zbog drugih, no sve je to povezano. Ako si ti sretan, sretni su i svi koji su s tobom.Čovjeku nije predodređeno da bude sam, pa stoga odluči...samoća razvija bol, patnju, grubost i ostale negativnosti.
U prirodi je čovjeka da bude društveno biće ako želi biti donekle normalan.
p.s. Ovaj tekst nije namijenjen nikome posebno, ali znam da će ga pročitati i netko tko se "ne želi igrati" i tko blog smatra "sranjem".
Objavio mutti u 14:24 | Kategorija:
Permalink | Obavesti Prijatelja | Komentara (14) | Pošalji komentar

