U prošli petak sam bila u noćnom životu.

Susjed i ja odlučili smo izaći na jedan party.

Bilo je to službena večer za dotične osobe (poznate i nepoznate, slavne i neslavne), a ja dobih pozivnicu pa rekoh: ajmo!

Više sam se ja divila  prisutnim ljepoticama, nego on, mene uvijek fascinira ta industrija moderne odjeće, šminke, frizure...

Prisutvo muških bilo je nadmoćno, kao što rekoh, poslovni party je to bio, popraćen taktovima jazz glazbe Matije Dedića za klavirom...nagradne igre, promocija poslovnih paketa...dosadno...

Prije ponoći smo već bili u "našem" pubu. I tamo dosadno.

Petak je bio totalni promašaj za izlaske prije ponoći...a poslije ponoći, ne znam...možda ekstazi ili koja čašica više,  podigne "klimu".

Večeras idem s posla, i po ko zna koji put pogledom ubijam izlog Terranove...sniženja koja mi plijene mozak i mame džep.

Odvažim se ući, ciljanom namjerom: pogledati, probati, izdovoljiti se i otići praznih ruku.

Hm...prerondala sam cijelu trgovinu, nekoliko puta i u posljednjem pohodu, ugledala onu "leopardovu tuniku" s partya koju su i fotografski objektivi zabilježili . Snižena 50 posto!

Nije da se hvalim,  nikada mi nije teško naći neku "krpicu" po volji, al ova tunika, majko mila, kako mi dobro stoji, ko salivena...izlazim iz svlačionice, a ljepuškasta trgovkinja traži nekakav broj...

- A trebala sam vam se javiti za isprobavanje??? - napravim začuđenu facu.

- Jel vam dobra? - ljubazno će ona.

- Ma šta dobra...moja je!

Nasmješimo se jedna drugoj, a ja pravac na blagajnu.

Nazovem susjeda i kažem:

- Znaš, bila sam u Terranovoj! I kupila onu tuniku, leopradovu, hehehe...

- Koju tuniku? O čemu ti pričaš?

- Pa znaš, onu s partyja...imala ju jedna ljepotica...kratki rukav, ispod grudi stegnuta i onda se širi do...ma znaš...ona leopardova...

- Ne znam ja ništa...pored tebe ja nikoga ne vidim!

- E pa jebi se znaš, drugi put gledaj!