Sanjala sam da sam more koje se diže i pjeni.
Oluja mu ne da mira i njedra mu bodežom dira.
A ono se muči, udara o hridi i huči
kao da hoće pobjeći i negdje se zavući.
Svoju sol ostavlja na stijeni i stvara ožiljke
koji će zauvijek bridjeti negdje u sjeni.
Olujnom ljepotom će gasiti vatru požudjelih mornara,
a oni će klonuti u svojoj dužnosti i na dnu se skrasiti.
A kada se sve smiri, ljepotom će zabljesnuti neke nove lađe
i sve će opet krenuti ispočetka dok vječnost ne zađe.
Objavio mutti u 14:25 | Kategorija:
Permalink | Obavesti Prijatelja | Komentara (12) | Pošalji komentar
