Došao je poslom k meni. Obzirom da mi je sređivao stan, nešto je ostalo nedovršeno i nakon dva mjeseca (kada smo se zadnji puta i vidjeli) konačno se pojavio kako bi odradio plaćeni posao. U međuvremenu smo izmijenjivali sms-ove..muvali se...ili tako nešto...
Nije da nisam očekivala nešto...jesam...i on je bio tako topao, osjetila sam fluid među nama, al nisam ona koja prva kreće u akciju...bili smo fini, zaista...a onda je rekao da ide bez da je sjeo, popio nešto ili porazgovarao.
Bila sam zbunjena. Ispratila sam ga do izlaznih vrata...zastali smo...možda sam trebala nešto pokušati, ali sad znam da sam ispravno postupila, a i on, kad je već takav ili tako odlučio o svom životu mada, sumnjam...
No vrag mi nije dao mira. Nakon desetak minuta od njegovog odlaska, nazvala sam ga i pitala, zar mu se baš ni malo ne sviđam? Izbjegavao je odgovor i kao i uvijek govorio da ne želi veze ni sa kim no ipak mi dao do znanja kako mu se više nego sviđam, ali...
I tada smo morali prekinuti jer mi je zvonio fiksni telefon. Rekao je da ga ponovno nazovem. No nisam imala hrabrosti jer nisam vidjela smisao u nastavku razgovora. Poslala sam mu poruku:
- Neću te zvati, ne želim smetati...žao mi je što ne želiš moje društvo...meni je dovoljno imati nekoga za komuniciranje, a u tebi sam to vidjela, ali ako se ti toliko bojiš, nema problema, neću ti više dosađivati...oprosti!
-A što si (bi) ti htjela i mogla?
- ...htjela bih da se družimo bar ponekad, sa sexom ili bez, eto! (nevjerujući sama sebi da sam ovo napisala!!!)
- Ideš...odkud sad to?
- Zato što ne želim virtualne veze...u real mi se nitko ne sviđa iliti ne odgovara mi...osim tebe.
- E jesi našla s kim bi se željela usrećiti...a svejedno imaš ono...jer ne mogu se ja zaustaviti kad se zajapurim.
- Hahaha...znam sve, ista sam u tom pogledu. Ideš sada na spavanje?
- Da nažalost opet sam.
- Eh sad...što bi ti želio?...jesi li za druženje neku drugu noć?
- Tko zna? Pokušaj kad ti prođu ludi dani.
Tako je završio naš razgovor sms-ovima prije dva dana, a onda je jučer nastao obrat...i to ne prvi puta...već smo nekoliko puta pokušavali uspostaviti vezu i uvijek bi završilo otprilike ovako kao sinoć.
- Gdje smo stali sinoć? Ja sam spavao napola pa se napola i sjećam.
- Stali smo kod „laku noć“...ja sam pitala ima li nade, a ti si zaspao...i na čemu smo sada?
- Na andolu i pivu. Ajd vako, što i kako očekuješ od mene? Al u detalje molim!
- Očekujem da pokušamo nekakvu vezu bez prevelikih obaveza jer si i ja sređujem život, konkretno, želim da se družimo onako kako si mi prvobitno predložio...
- Znači tako. Ipak ću ponoviti. Ja ne želim izlaziti, družiti se i upoznavati nove ljude, javljati se ujutro nakon zajedničke noći, morati doći kad ne radim. Ići u grad na kavu, nikom pričati da imam nekog i da se nikom ne priča o meni, zajedničke ručkove i sl. I to se vremenom neće promijeniti i veza neće uznapredovati. Tako da o nekakvoj ljubavi nema ni pomisli. I to tebi odgovara???
- Kako misliš voditi ljubav bez ljubavi??? Ono drugo mi SVE odgovara jer i ja imam ambicije za koje živim, al ne mogu biti hladni skot ako sam s nekim...
- Nazovi to kako želiš. Ja ne mislim ni s kim voditi ljubav. Između vođenja ljubavi i potrebom za povremenim sexom je ogromna razlika koju ne mislim prelaziti. Najbolje bi bilo da sve ovo zapakiraš, u kutiju, zalijepiš je i baciš u smeće da je netko odnese u neznanom pravcu. Ustvari jednostavno ne želim baš ništa imati ni s kim pa ni s tobom, bezkompromisno...Neću te više zvati, ni pisati ti, ni odgovarati na tvoje poruke. To ne znači da ću okrenuti glavu od tebe ako te negdje sretnem. Pozdravit ću te, al ništa više od toga...ja ti želim svu sreću ovog svijeta i da uspiješ u svemu što poželiš i to najiskrenije. To je moj konačan odgovor!
Zanijemila sam.
Šokirana??? Ma kakvi...samo onaj odvratan osjećaj poniženja, prostrujio je kroz mene.
Znala sam...očekivala sam ovo...predobro sam ga upoznala da bi me tako nešto moglo iznenaditi....nije mi to prvi puta uradio, al ja sam bila uporna ko mazga i sad, eto mi...bol u želucu...
Na TV-u opet vijesti o Toši...svi plaču, i meni suze potekoše kao rijeka...legla sam i plakala, plakala, plakala....odjednom se trgnem: zar želiš opet završiti na tabletama???
Ustanem s kreveta, upalim komp, odem na blog...ni tamo ništa lijepo...tjeskoba me ščepala i ne pušta, pobjegnem s bloga...uključim msn...razgovor do dugo u noć me razvedrio...hvala ti!
Danas sam OK.
Na putu s posla, krenula sam k poznatom osječkom šetalištu uz Dravu.
Dan je bio predivan, puno ljudi je bilo vani...
Srela sam kolegicu...razvodi se...otišle smo na kavu...razgovor me totalno opustio...mora da sam zračila dok mi se osmjehnula i jedna poznata estradna zvijezda, čak smo se i pozdravili onako usput...ni ne zna da smo se čuli nekoliko puta telefonom u jednoj emisiji, u eteru...a nazvao me još dva puta, onako privatno...da čuje kako sam...trebali smo se upoznati ali eto nismo, uvijek je nešto iskrslo.
Valjda će se i mene jednom sjetiti ona zvijezda koja sretno spaja ovozemaljska muško-ženska bića...valjda.
Objavio mutti u 16:42 | Kategorija:
Permalink | Obavesti Prijatelja | Komentara (27) | Pošalji komentar

