Joel Levy piše o znanosti, psihologiji i povijesti. Njegova u nas prva objavljena knjiga ťTajna povijest Skrivene sile koje su oblikovale prošlostŤ (također objavljene u nakladi Ljevak, 2005. godine) dočekana je od mnogih s hvaljenjem dok su je neki doslovno okarakterizirali ťsmećemŤ. No, zlatna komentatorska sredina kaže da njegova ťTajna povijest
Ť pokazuje kako skrivene sile oduvijek oblikuju pravi tijek povijesti, od kultova i misterija antičkog svijeta do tajnih društava Europe (masoni, rozenkrojceri, iluminati) u doba revolucija, od skromnih početaka tajne službe u 17. stoljeću do golemih carstava špijunaže u Hladnom ratu, od osamljena Arhimedova genija do divovskog vojno-industrijskog kompleksa Projekta Manhattan. Kakve su sile upravljale kraljevima? Koliko je bitaka odlučeno prije znaka za napad? Do koje su mjere velike povijesne trenutke napisali i režirali glumci koji se nikad nisu pojavili na pozornici? I konačno: jesu li neki događaji iz povijesti uvjetovali najavljeni (u Bibliji i drugdje) smak svijeta?
zrnce nade Povijest oduvijek služi tome da nam pomogne da razumijemo sadašnjost i pametno razmišljamo o budućnosti. Danas, kao i uvijek u prošlosti, stvarne snage koje oblikuju tijek događaja nisu vidljive. Idu li zemlje u rat zbog javnih, moralnih i političkih razloga ili kako bi ostvarile tajnu zavjeru gospodarskih i strateških ciljeva? Koji su pravi odnosi između Amerike i diktatura koje proglašava saveznicima u ratu protiv terora? Koliko su zapadnjačke demokracije zapravo pod kontrolom novca i pojedinačnih interesa? Možda će neki budući povjesničar znati konačne odgovore na ta pitanja. Zasad možemo samo izvući pouke iz prošlosti da bismo naslutili sadašnjost... Ta sadašnjost, prema sadržaju novog Levyjevog djela, uopće nije umirujuća. Većina autora koji pišu o propasti svijeta pokušava završiti knjigu nekim pozitivnim riječima, ponuditi barem zrnce nade da se najgore može izbjeći i da će društvo naći izlaz iz mraka, zbog sreće, građanskog truda i nadahnutih državnika. Ni prošlost niti sadašnjost ne pružaju mu oslonac za spomenuto zrnce nade. Možemo li preživjeti nadolazeće katastrofe? Ekološke kataklizme, promjena klime, meteore, teroriste, pandemije... Levy analizira sve moguće prijetnje civilizaciji, te iznosi znanstveno objašnjenje za svaku od njih. Daje trezvenu ocjenu koliko su opasne i što se može (teoretski) učiniti da se izbjegnu. Ali autor uopće nije optimističan. Zaista, možemo li preživjeti nadolazeće katastrofe? Ekološke kataklizme, promjena klime, meteore, teroriste, pandemije... Ptičja gripa, plimni val ili meteor, teroristički napad ili nuklearni rat kraj svijeta nikad nije daleko. Ipak, koliko je vjerojatno da će civilizacija propasti i koje sredstvo uništenja ima najveće izglede? Autor navodi sve prijetnje koje se nadvijaju nad civilizacijom, te iznosi i znanstveno objašnjenje za svaku od njih, dajući trijeznu ocjenu koliko su opasne i što se može učiniti da se izbjegnu. Od ekoloških kriza kao što su nestašice vode i razaranje okoliša, preko opasnosti od nanotehnologije i umjetnih bolesti, do kataklizme novog ledenog doba ili pada u crnu rupu, sadržaj knjige Joela Levyja svakoga će uplašiti i privući.
futurističke studije Smak ili kraj svijeta, odnosno naše civilizacije, zajednički je izraz za bilo kakav naravni ili umjetni događaj koji bi dokrajčio svijet kakav znamo, to jest našu civilizaciju. Kraj svijeta je česta tema u religijskim raspravama gdje se, na primjer, u kršćanstvu, u raznim verzijama, odnosno kršćanskoj tradiciji govori manje više o ťPosljednjem suduŤ. Tema smaka svijeta je također jako prisutna u mnogim mitologijama. U filozofiji se naglasak stavlja na vrste odluke i ponašanja koje bi se dogodile ili pospješile smak svijeta. Tema je, dakako, jako prisutna u svijetu fikcije, kako u knjigama, tako i na filmu, naravno, dobrano već i na internetu, ali sve više i u raspravama znanstvenika, ekologa, astronoma, fizičara, stručnjaka za pandemije, arheologa, antropologa, vulkanologa, meteorologa, itd.. Kraj civilizacije ili života na zemlji (što ne znači i nestanak ljudskog života koji može biti nastavljen izvan kugle zemaljske) sve se češće spominje u raspravama o različitim panoramama koje govore o kraju ljudske vrste na zemlji i o opasnostima koje bi do toga doveli na globalnoj razini. Predviđanja takvih scenarija, što je predmet Levyjeve knjige, spominju se i kao ťfuturističke studijeŤ. A to je, čini se, važan alat koji posjeduje ljudska vrsta kako bi se izborila za način suprotstavljanja mogućim opasnostima koji bi nas doveli do kraja. Postoje, stoga, različite vrste opasnosti koje ugrožavaju ljudski život, ali nisu sve istog intenziteta niti iste vjerojatnosti. Svaka generacija imala je svoje strahove glede neizvjesne budućnosti. Povijest nam govori o mnoštvu takvih strahova. Posebno se toga nakupilo u doba Hladnoga rata i uvjerenja gotovo cijeloga svijeta da je kraj neminovan i da će do toga doći usred totalnog nuklearnog rata. Kada bismo išli natrag u povijest neminovno bismo se sreli s Nostradamusom koji je prorokovao da će se velika katastrofa dogoditi u ťsedmom mjesecu 1999.Ť. Kada je taj datum prošao bez velike katastrofe svjetskih razmjera, prevoditelji su se latili posla revidiranja i reinterpretiranja njegovih vizija i tako se sada vjeruje da je zapravo govorio o godini 3797. iako nikakvo znanstvenoo objašnjenje ne stoji iza takva odgovora.
dogovor o svjetskom etosu Naš univerzum, ili ono što od njega znamo, još uvijek je u fazi širenja. Ipak, mjerenja (primjerice uglednog astrofizičara Allana R. Sandagea, učinjena početkom šezdesetih godina s teleskopom od 5080 mm) pokazuju da je ritam ekspanzije znatno manji nego onaj od prije tisuću milijuna godina. Taj podatak, opće prihvaćen od znanstvene zajednice, može značiti da će se širenje zaustaviti. Nakon toga količina materije koja bude u univerzumu odlučit će o daljnjem tijeku događaja. Vjeruje se da je ta količina materije poznata, ali ne i tzv. crna materija. Izračunato je da ako kritički denzitet Univerzuma bude manji od tri atoma po prostornom metru, Univerzum će se nastaviti širiti i bit će osuđen na hladnu smrt u totalnom mraku. To bi se moglo dogoditi za nekih 35.000 milijuna godina, ali kolaps, ili drastično smanjenje moglo bi se dogoditi za 22.000 milijuna godina, ako masa ne bude dovoljno velika. No, nas zanimaju, prije svega, puno bliže prijetnje. Ptičja gripa, plimni val ili meteor, neopisivo veliki vulkan i mega plimni val, teroristički napad neopisivih posljedica ili nuklearni rat kraj svijeta nikad nije daleko, kaže Levy. Ipak, koliko je vjerojatno da će civilizacija propasti i koje sredstvo uništenja ima najveće izglede? Autor navodi sve postojeće prijetnje. Od ekoloških kriza kao što su nestašice vode i razaranje okoliša, preko opasnosti od nanotehnologije i umjetnih bolesti, do kataklizme novog ledenog doba ili pada u crnu rupu, sadržaj knjige Joela Levyja će svakoga učiniti da zastane i malo promisli. Ako ništa drugo, da se odluči odgovornije ponašati prema okolišu. Opisujući sudbinu drevnih civilizacija i pouke koje možemo iz njih izvući ťKnjiga Sudnjeg danaŤ utvrđuje možemo li preživjeti nadolazeće katastrofe. Armagedon (iz kršćanske apokaliptičke literature označeno mjesto kao posljenje bitke između dobra i zla) sve je bliži. Budimo realni: stvarni su nam neprijatelji mržnja, sebičnost, zavist, glad, žeđ, terorizam, ekološki sumrak. Sve religije svijeta su toga svjesne, pomalo i vlade, i zato inzistiraju na dogovoru oko svjetskog etosa. Etike za pomirenje među religijama i civilizacijama koje bi nam dale šansu. Imamo li je? |