<>Bhaal

Zazvoni, neki dan, zvno na ulaznim vratima moga stana. Pošto nisam očekivao nikoga odmah pretpostavim da se radi o nekom klasičnom žicanju para od strane nekog siromaha. Naravno uvijek žicaju za neko dijete koje treba ić na transplantaciju bubrega, ili je oboljelo od mononuklearne skleroze. Točno, nije mononuklearna nego multipla skleroza. Uglavnom, interesantno kad dobiju pare i izađu na ulicu, odjednom zaborave na dijete i pare se lagano transplatiraju u neki maleni alkoholni napitak. Dakle potpuno je jasno, dijete = boca. Osim da se radi o žicanju para, u velikom broju slučajeva to su također i određeni religiski fanatici, koji silom žele na druge prenijeti svoju vjeru i svoja bjedna uvjerenja. I premda sam bio svega toga svjestan ipak sam, ne znam zašto, otvorio ta prokleta vrata.

Stoji stariji čovjek, možda oko 55 godina i drži u ruci nekakve brošure i kvazi časopise. Ima nekakvo sivo neugledno odjelo na pruge, bijelu nesvečanu jeftinu košulju i iznošene cipele. I da, imao je brkove."Što mislite da u zgradi izbije požar tko bi se spasio, oni zli, oni dobri ili oni koji bi bili savjesni i pridržavali se naputaka u slučaju požara", kaže lik gledajući me ravno u oči, očekujući spektakularan odgovor. "Ne znam, vjerovatno ovi potonji", odgovorim, suzdržavajući se od toga da ga pošaljem u spolovilo.

"E vidite, to je najlogičnije zar ne. Ja sam evu tu iz vaše zgrada, a i vjerovatno se znamo iz viđenja, drago mi je. Vidite sad upravo to i jest bit da čovjek treba razmišljati na način da......"

Da li da izađem sutra na ispit, iako ga nisam baš dobro spremio? Ma trebao bi, više se ne mogu gledat u ogledalo, samo ljenčarim i ne da mi se učiti. Ta činjenica me zbilja proždire, iako znam da imam apsolventsko čak2 godine za 8 ispita koliko mi je ostalo. Ej 2 godine! Ali ipak treba tu kvantitetu rezat. Treba treba. Kvragu, trebao sam stišati muziku u stanu, uz otvorena vrata podosta tutnji i odzvanja hodnikom.

"....znači naš planet prema bibliskim zapisima govori upravo to. Razni bibličari tvrde da je zemlja iz Isusove propovjedi samo simbolična jer zemlja je od samo početka imala važnu ulogu u Božjem naumu s ljudima jer...."

Neki dan sam gledao reality show, o Hughu Hefneru koji se zove Vladarice Playboyevog carstva. Dakle u par nastavaka gledaoci upoznaju i prate njegov život u njegovoj skromnoj palači. Uglavnom, gledajući taj show shvatio sam da je taj Hefner zapravo jadnik. Da je taj njegov život jako žalostan. Naravno prije je i za mene taj Hefner bio pojam, ono faca, starac okružen najboljim picama. Al jebiga, percepcija o nečemu ili nekomu se često mjenja, nažalost. Dakle, on kao neki sobar bezveze u ogrtaču šeće tom palačom, često nabrijan, pa onda sjedi u svom kao uredu i nešto piskara i sl. Njegove tri razmažene djvojke koje žive sa njim ukupno imaju oko 10 ak malenih psića koji slobodno šeću sobama skaču po krevetima i seru svuda okolo po palači. Sve tri se vidljivo nepodnose međusobno i to jako loše skrivaju pred kamerama. Veličinu IQ-a istih, neću niti spominjati. No, što je najveća špreha, odnosno jebeno jebena ironija u svemu tome, dvije od tih djevojaka su zapravo RUŽNE. Treća, mora se priznat je bomba, naravno sa mizernim intelekutalnim sposobnostima. Uglavnom, njihov odnos sa Hefnerom je zapravo prebjedan. kad su zajedno one sve oko njega ko neki kipovi, a on provali nešto bezveze, one se u silu smiju tome bezobzira što nije rekao ništa smiješno, ukoliko žele pogledati neki film ili nešto učiniti, uvijek moraju od njega tražiti dopuštenje, imaju točno određen raspored kad i gdje moraju biti, poslije, ako se ne varam, 9 h moraju svakako biti u palači, osim ako se ne radi o nečemu izuzetnom, a veliki master Hefner to odobri itd itd. Dakle sve je prokleto umjetno i isprogramirano i totalno nezanimljivo. Jebo sve, ali zbilja mi je "legenda" Hugh pao u očima. Lik na vratima i dalje ne prestaje srat.

"....ako razumijemo koliko je važno da uvijek budemo vjerni, moći ćemo ostati postojani u duhovnom pogledu. Ustvari biblija pokazuje da zlo zapravo više ne napada Božji narod tijekom ovih....."

Da li da mu jednostavno bez riječi hladnokrvno zatvorim vrata? Ma ne, ipak znam lika iz zgrade, neću bit bezobrazan. No, baš me zanima da li bi, ukoliko bi i to napravio, dalje nastavio pričati. Heh velika je vjerovatnost da i bi. Haha. Bi da. Jebiga, jel sam baš morao otvorit prokleta vrata? Sam sam kriv. Ma mogao bi poslije pojest 250 grama posnog sira Dukat, voćni jogurt od 0,1% m.m. Vivis - inače u časopisu Men's Healtyu su ga izhvalili, te dvije kriške integralnog sa sjemenkama. Hm malo je oblačno, valjda neće padat kiša, nemem prokleti kišobran. Ako počne ne idem kasnije do grada kako sam se dogovorio s frendom.

"...uspostavljen raj na zemlji promjenom prirode koja će se vjerovatno u budućnosti i dogoditi. Dakle jeste li zainteresirani za naš časopis Kula Stražara".

"Ma ne hvala, iskreno nisam zainteresiran", odgovaram konačno. "U redu, kako želite, ugodan dan", uzvrati lik. Zatvaram vrata, odlazim do linije Panasonic modela SK-Ak28 sa 5 cd changera digitalnog servo sistema, sa zvučnicima od po 180 vata svaki od čega 100 otpada na Super Woofer, i pojačam još malo glazbu. Odlazim do frižidera Gorenje i vadim taj posni sir.

18/9/2006

Kraljevstvo nebesko

Linkovi