11/4/2006

Život poslije smrti

Na ovaj post me potaknuo ovaj blog - http://chimaera.blog.hr/  .Dakle zagonetno pitanje koje se nameće čovječanstvu, od samog postanka istoga, je; da li postoji život proslije smrti. Dakle tu spoznaju nikada sa sigurnošću nećemo moći dokazati ili opovrgnuti. Po mojoj nekoj logici, nelogično bi bilo da poslije smrti nema više ničega. Mislim da se ta "životna energija" moram negdje preusmjeriti. Ona ne može samo nestati, znači kao što rekoh, logičnije je da se preusmjeri na nešto drugo. E sad tu ima raznim vjerovanja. Ponovno rođenje, život u nekakvom spiritualnom svijetu, reinkarnacije u neku životinju ili biljku itd itd. Recimo netko možda vjeruje da će se reinkarnirati u Nevena Ciganovića i da će nositi srebrne košuljice i pumpati si usne silikonskim sadržajem. Osoba takvog vjerovanja je zasigurno gay.

Uglavnom, pročitao sam nešto knjiga na ovu tematiku i mogu reći da do sada ima dosta raznih svjedočenja, iskustava, doživljaja i zapisa nad kojima se osoba jednostavno mora zapitati, je li to moguće?  Ali fora je u tome da gotovo za sve znanost ima neko riješenje. Prokleta znanost, sve mora pokvariti :). Ako je netko pročitao barem jednu knjigu ove tematike onda je sigurno pročitao da postoji mogućnost da se osoba putem hipnoze vratiti , tj prisjeti  prošlog života. Zvuči fantastično, i fino argumentirano, jer znamo da pod hipnozom osoba teško da može lagati ili izmišljati nešto. No međutim postoji nešto što se naziva kriptomenzija. Kriptomenzija je pojava kada zaboravimo da smo nešto pročitali ili doživjeli, no međutim naša podsvijest to nije zaboravila. Kako bi razumijeli o čemu se radi evo primjer koji sam jednom i dao u nekom komentaru na nekom blogu gdje je bila riječ o ovoj tematici. Dakle, gledaš neki film. I nakon toga prolazi recimo 10-15 godina, i  nije ti niti na kraj pameti da si gledao taj film. Jednostavno ne sjećaš se toga i ne razmišljaš o tome, živiš svoj život. I onda jednog dana na tv vidiš najavu za taj film koji si gledao prije 15ak godina, te u tom momentu se sjetiš: Hej pa znam taj film, gledao sam ga davno. Dakle u tom momentu iz podsvijesti se javio signal da je film poznat. Da se nekim slučajem recimo taj film nije prikazvao na tv ne bi se sjetio da si ga gledao nikad više do kraja život tj ne bi nikada na njega pomislio, naravno pod pretpostavkom da kasnije ne bi naišao negdje na njega. Prema tome uopće ne znaš u tom trenutku da postoji taj film jer ti je to nebitno, ali tvoja podsvjest zna da je jednom taj film gledan i kada se pojavio ona ti jasno kaže - gledao si ga. Žvuči poznato? Meni se to dogodilo masu puta.

Vratimo se sad na hipnozu, znači dokazano je da u mnogim slučajevima osobe koje su se "prisjećale" prošlih života, su se zapravo prisjećale nekih ulomaka iz nekih romana koje su davno pročitale, a zaboravile su da su ih čitale. No međutim ostali su u njihovoj podsvijesti. Dakle kriptomenzija.

Također svi ste vjerujem barem jednom čuli za priče ljudi koji su iskusili kliničku smrt. Uvijek je to nešto tipa velika svijetlost, prolazak kroz neki tunel, susret sa bliskim ljudima koji su umrli i slično. Ovu pojavu takodjer znanost vrlo dobro argumentira. Prvo razjasnimo što je zapravo klinička smrt. Klinička smrt je prestanak rada srca, ali ne i mozga. Dakle nakon što srce odumre, mozak još može "živjeti" nekoliko minuta. I u tim trenucima dakle postoji mogućnost oživljavanja i vraćanja u "život". Kada mozak odumre, nema više povratka. Dakle osoba koja proživi kliničku smrt zapravo i nije umrla već je još uvijek na životu. I upravo u tim trenutcima mozak prozvodi neke hormone lucidnosti i moždani živci počnu čudno reagirati jer nema rada srca i postoji mogućnost da osoba doživljava različite halucinacije koje kasnije ukoliko bude vraćena u "život" prtumači kao iskustvo s onoga svijeta.

No, bez obzira na sve ne možemo znati zapravo što nas čeka nakon tog trenutka kojim smo zarobljeni. I osobno ne vjerujem da će čovjek, kao što sam na početku rekao, ikada moći konkretnije nešto saznati za vrijeme svog života, o tome što se događa nakon tog života. Ali svakako je ironično, jer ćemo na kraju svi, al baš svi, ipak znati. Sa subjektivnog stajališta konstatirat ću da mislim da MORA nešto postojati.

I za kraj jedna fantastična strofa jedne pjesme Dimmu Borgira koja kaže:

We are forever captured
By the embrace of death

22:09, 11/4/2006 Poslao proteus

ima smisla sve ovo što si napisao i neko utemeljenje u činjenicama ALI isto tako radovi Junga su dosta ,naravno mizerno u odnosu na to koliko još malo znamo,rasvetlili mogućnosti naše podsvesti.Postoji jedan interesantan primer koji je naveo u svojoj knjizi "Čovek i njegovi simboli",gde devojčica mislim od 9 godina svome ocu crta kao novogodišnju čestitku nekoliko motiva iz mitova o nastanku sveta i koji su svojstveni za nekoliko različitih naroda.Ona nije bila u mogućnosti da dodje u kontakt sa ovim materijalima ,kako se dalje navodi u studiji,već ih je devojčica jednostavno "crtala iz glave"!Umrla je posle izvesnog vremena iznenada,a Jung je to objasnio tako što je njena podsvest iznela u svest čitavu rekapitulaciju iskustva iz kolektivno nesvesnog i dostigla tako moguću celovitost koju je devojčica nosila u sebi!dakle kriptomenzija ovde ne dolazi u obzir!Šta je onda u pitanju...

22:29, 11/4/2006 Poslao Bhaal

@proteus, ma ne kazem ja da su sva takva iskustva iskljčivo uzrok kirptomenzije, već da je u odredjenim slučajevima dokazano da se radi o toj pojavi, a znaš ono, kad nešto tako dokažeš na jednom primjeru sve ostalo može pas u vodu. analogija : jer ako ti npr. skužiš da te je netko lagao nikada više mu ne možeš 100% vjerovat jer si jednom dokazao da je slagao. isto tako i tu dokazano je da se radi o kriptomenziji i više ne možeš u niti jedan primjer biti siguran, što naravno ne mora biti točno. a evo ti si dao jedan dobar primjer koji se još ne može objasniti, a možda nikada niti neće (mislim sa znanstvenog stajališta). ko zna možda se tu radi o kriptomenziji stavrno pravog žvota koju je svijest zadržala kod te djevojčice. možda neka druga neobjašnjiva pojava, tko zna, no bojim se da nikada nećmo sa sigurnošću saznati

22:43, 11/4/2006 Poslao Ida

Uvijek kažem hvala Bogu da ne znamo sve što bismo htjeli znati, jer bismo i to upropastili. Mislim da je prva i osnovna greška ta što mi stojimo u jednoj točki u vremenu i za nju mislimo da je početna; naime i ne možemo misliti drugačije jer nam je to naše stanje stvarnosti i sadašnjosti jedino tu nadohvat ruke... Međutim tko zna, da li je naše ovozemaljsko rođenje bilo naš početak i da li je ono što mi nazivamo smrću naš kraj... Ograničeni smo znanjem, a ja mislim da nam je znanje svjesno ograničeno od neke više sile upravo radi one mogućnosti da sve upropastimo... Jesi li razmišljao o fenomenu "deja vu" odnosno zašto nam se ta pojava s rastom godina sve rijeđe događa, a dok smo bili klinci bila je tako česta... Da li je to zbog blizine prošlog života kojeg još nismo sasvim zaboravili?? Puno je pitanja...

23:08, 11/4/2006 Poslao proteus

zato je bhaal tu religija da nas uputi i zamaže ,upakuje i nahrani svime onim što nema objašnjenja,a plašimo ga se

00:02, 12/4/2006 Poslao purplemoon

hm, zanimljivo, upravo pričah s jednim prijateljem na tu temu... meni je logično da ovo što vidim i doživljavam ovdje nije sve... i veseli me vidjeti šta je "tamo" kad mi istekne vrijeme ovdje... iako sada ne mogu znati što je to "tamo"...

00:47, 12/4/2006 Poslao dreamybanny

ja cu samo reci - Verujem!

17:48, 12/4/2006 Poslao poglavica

nauka tje uvek imati opravdanje za takve situacije po sistemu, halucinacije nastaju zbog nedostatka kiseonika u mozgu, svaka religija ce imati svoju prichu i retji tje za sebe, "Da, samo nasha istina je prava" a ja volim da kazem, "Kad bih znao odakle dolazim, znao bih i kuda idem"...

Davno sam se bio podvrgao chisto iz zezanja, regresiji, zanimljivo je kakve sam fleshove imao, navodono iz svojih proshlih zivota... hahahha, u jednom sam bio neki usamljeni ribar pored nekog jezera, u drugoj sam bio pecinski chovek koji se machugom bori za svoju skvo... itd... bilo je jako zivopisno, e sad koliko je to samo plod mashte, ili ima necheg u tome ni dan danas ne bih znao retji, tip koji je vodio regresiju rekao bi na to "Da to je To", a ja tcu opet ponoviti, "Kad bih znao odakle dolazim, znao bih i kuda idem"... Ma ja sam ti sa K-pax-a )))

Izmenjeno od poglavica dana 12/4/2006 u 17:49

01:05, 13/4/2006 Poslao Nemezis

Odavno prebjego...i da bi riječ rekao

13:12, 14/4/2006 Poslao Cimi

Ovo kaj ljudi vide u kliničkoj smrti ziher je neka halucinacija, ali poslije života sigurno ima nešto...