Gracanice,kada bar ne bi bila od kamena
Kada bi se mogala na nebesa vaznet
ko Bogorodice Mileseve i Sopocana,
da druga ruka kraj tebe travu ne plevi
da ti vrane ne hodaju po paperti.
Ili da tvoja zvona da bar ne tuku
kao srca predaka, Gracanice,
da bar svetitelji s tvog ikonostasa
nemaju nasih neimara ruku,
ni andjeli Simonidino lice.
Da bar nisi toliko duboko
ukopana u tu zemlju i nas same,
da se nismo privikli u tebe kleti,
Gracanice,kad bar ne bi bila od kamena,
kad bi se mogla u visine uzneti.
Gracanice, da si nam bar jabuka,
da te mozemo staviti u nedra
i zagrejati studenu od starosti,
da nam bar poljima oko tebe nisu
predaka davnih rasejane kosti.
Da te bar mozemo podici na Taru
u Kalenicku portu te preneti,
zaboraviti likove na tvom oltaru.
Gracanice , kada bar ne bi bila od kamena,
kada bi se mogla na nebesa vazneti.
1968. D.Maksimovic
