Iza mene je jos jedan, krajnje naporan, vikend...
Znate, kako je to kada pocnu ta punoletstva. Ko ne zna, eh, blago vama.. sta vas sve ceka. A oni koji su to prosli, znaju o cemu pricam. Da nastavim..
Drug je zvao samo nase odeljenje na rodjendan. Sto je bilo sasvim dovoljno, jer 30/30 pije. Prvo sam mislila da cu ici sa mojim sadasnjim deckom, Mr.Leto '07(da,da.. jos smo zajedno.. )Medjutim, ipak sam se u 21.30h nasla sa svojim razredom, i krenuli smo.
Zamislite kada nas je jos obradovao sa vescu da ima sveze,domace rakije:)) Znam, znam.. vecina ce se sada zgroziti, na fazon "kako mozes da pijes rakiju?" Navike cine cuda:)) I tako smo malo po malo svi pili.. Nazdravljali za razne gluposti. Na kraju smo dosli do dela "Za prof.sociologije"(koju inace niko ni ne voli, odakle nam je ona pala na pamet?Ne znam. Sada sam trezna, i sa najmanjim procentom alkohola u krvi coveku padaju na pamet razne gluposti.)
I sta.. Da li neko pretpostavlja sa kim sam isla da se setam? Sa Drugom. Dragim Drugom. Da li neko pretpostavlja da sam dok sam pricala sa njim, sve vise se gubila u njegovim ocima? Da sam pozelela da me zagrli, i poljubi u celo? Da li neko pretpostavlja da su mi tih sat vremena bili tako posebni? Nisu mogli da nas nadju, zvonio mi je stalno mob, i njemu. Da li smo ih ignorisali? Naravno.
Imala sam zelju da pricam o nebu. O nebu. Zamislite, koliko mi je onda bilo lepo?
Nisam imala zelju da se ljubim sa njim, a opet me je nesto snazno vuklo ka njemu. Nisam zelela da zavrsimo u njegovim kolima, zelela sam da se setamo. Nisam zelela da prestanemo da pricamo. Kaze mi da nije znao da sam toliko nacitana, da toliko volim da citam knjige.(to mi je omiljen kompliment)
Nije znao sta da mi kaze na sve moje filozofiranje o zivotu, o prolaznosti, ljubavi. Krenula sam u deo mene koji nisam poznavala. Koracala sam, tako samouvereno tamo. Pricala sam mu o mojim strahovima, uzvratio mi je da je iznenadjen. I ja sam bila. Drzala me je rakija, ali sam se naucila vremenom kako da se izborim sa njom:))
Probudila sam se, gde sam bila? Odjednom sam rekla, hajde da se vratimo, hladno mi je. Iako mi nije bilo. Nisam mogla da podnesem, ne..
Necu da se zaljubim. Od petka ga izbegavam, i ne zelim kontakt sa njim. Meni to ne treba u zivotu.
Sinoc sam bila sa deckom. Bilo nam je lepo, i nisam ni pomislila na Druga. Sutra skola. Bicu ravnodusna kucka, ne treba mu da se zaljubi u mene. Ne zelim mu to:))
Ne vidim sebe u tome.. svemu.
