Ne znam shta je to u meni shto izaziva ljude. Sto ih tera i nagoni da chine stvari koje nisu, nisu bash najbolje. Shta je to zbog chega uvek nastane neki problem, a ja posle ne umem da ga reshim.. Moje ponashanje, ophodjenje, rechi, potezi, pokreti.. ochigledno da negde greshim, ali gde? Jedna osoba mi je rekla da zelim da se dopadnem ljudima. Svima. Ima tu istine.. Imam potrebu za tim. Ali, shta je tu chudno? Zar to ne zelimo svi? Da budemo voljeni, poshtovani, cenjeni. Zar to nije neshto najnormalnije? Priznajem, najvishe problema imam u mushko-zenskim odnosima. Nemam pravih mushkih prijatelja, i jedini mushki prijatelji su mi zapravo homoseksualno opredeljeni. Ne kazem da nije bilo pokushaja uspostavljanja prijateljskih odnosa sa hetero opredeljenim mushkarcima. I dalje ih ima. Ja se i dalje trudim. Ali, neko uvek uprska.. Neko uvek izleti iz koloseka.. Neka bude da sam to ja, da je moja krivica. Ako jeste, kako je mogucje da ne znam da postavim granicu? Da li je prilaz k meni suvishe otvoren? Ili mozda ne umem da postavim barikade? Zashto ne umem da budem neprijatna, hladna i bez osmeha dok razgovaram sa nekim? Da li se previshe dajem ljudima koji me dobro ne poznaju? Ne znam odgovore na ova pitanja. Zaista, ne znam.. Mozda je u pitanju moja krv, priroda, neka suvishe dobra karakteristika ili samo greshka u jebenom genetskom kodu. Nemoral? Dobrota? Neshto trechje? Ko zna.. A i pitanje je, da li je stvar samo u ponashanju ili ima necheg "trulog" i u izgledu...
Ovo je javno izvinjenje jednoj osobi sa bloga. Nisam zelela da te uvredim. Oprosti mi ako se osecjash loshe zbog mene. Moja namera nije bila da povredim tvoju sujetu, tvoju lichnost, tvoja osecjanja. Niti sam htela da te napravim budalom ili kako ti kazesh "da te iskoristim". Desio si se u trenutku kada si mi najvishe trebao. I ja to cenim. I uvek cju. Sinocj je bio pogreshan momenat. Nisam mogla da budem tu, iako sam ti bila potrebna. Izvini, oprosti.. Pokushaj da me razumesh.. pogreshila sam. Oprosti josh jednom, kriva sam..

