Jutarnja zvezda
U oku mi zaspala,
Oblake gutam
Da ne padne kiša;
Nebo ne drže
Stubovi večnosti
Predugo već su stajali.
Kesa puna malih pobeda,
Klikeri i osmesi
I zemlja pod noktima
Pod drvetom;
Jedno sa prirodom.
Jedno sa gradom
I drvetom, zemljom
Osmehom i klikerom.
Na početku smo svi
Već pobedili.
Vidim te
Skrivenu u oblaku,
Lice urezano u koru hrasta,
U moju svest;
Čujem
Tvoj glas u vetru,
Pesmu tihog jutra,
Šapat u sećanju,
Boginjo.
Sve se rodilo
Dok sam sanjao drvo
I pod njim u snu
Opet zaspao
"Traži i naći ćeš u sebi drvo, hrast"
Stih iz pesme "Jesen"
Milan Mladenović, EKV
Udišem te
Kao miris zemlje,
Dah života;
Udišem te
Kao pepeo i prah
I tamjan;
Udišem te
Kroz prašinu, grad i
Beton;
Udišem te
Dim i vatru
I reči u tebi;
Udišem te
Jutrima mokrim od
Kiše i znoja;
Udišem te
Da puknu nebesa
I nestane nemir;
Udišem te
Da se setim da
Postojim;
Udišem te
Da zaboravim
Na svemir;
Udišem te
Da se otrujem
Tobom;
Udišem te
Da me vodiš,
Da odneseš;
Udišem te
Tvoju kosu i
Tvoj osmeh;
Udišem te
Vreme staje.
Udišem te.
U dušu svoju
Sakrivam.
