
Postoji vrlo odredjena vrsta muskaraca, koji su ni tamo ni ovamo, udenuti, zaglavljeni u vremenskoj pukotini i ni makac. Jadni, pregazeni, sasuseni, sparuseni, zaboravljeni, sujetni i osvetoljubivi do bola…pa sve kevcu i hteli bi da ujedu onim poluraspadnutim zubima sto im ostase u polusupljoj glavi.
Tuzan je to prizor. Gledati takve muskarce kako se koprcaju u blatu i glibu, kako pokusavaju sebi i drugima dokazati da jos uvek mogu, umeju i znaju; da ih vreme i nove ideje nisu pregazile; da su jos uvek aktuelni i svezi. Ma da…
Sujeta takvih muskaraca nemerljivo je gora i pogubnija od najgore zenske.
Mogla sam i bez toga; no, dobro, bogatija sam za jedno iskustvo vise. I to je plata.

