Svi smo mi ludi, svako na svoj nacin...sto Anica Dobra jednom lepo rece - U danasnje vreme, ko je normalan, taj nije normalan (Crni bombarder)...
A opet, i ne osetivsi, pretvorismo se u klonove, zombije...vecito ta trka za novcem, prokletim dinarom...jurnjava za golom egzistencijom... Porodica, najmiliji u drugom planu, prijatelji, dragi ljudi u trecem, petom... Ljudskosti sve je manje, emocije uopsteno, satiru se...kolektivno ludilo u nama...
A deca rastu...prividno, nama pred ocima, a realno... Dok okrenes se, to su neki novi ljudi, nasi a stranci...
Usporiti treba; makar malo, na kratko neko vreme, par godina tek... Sve se da postici i stici, svega bice... Ne zelim ni da pomislim da se nadjem u takvoj situaciji da, jednog dana, proklinjem i sebe i druge zbog propusta u upoznavanju deteta mi...njegovih misli, strepnji, emocija, osmeha, pogleda, reci, dodira i zagrljaja...svega. Tako brzo, prebrzo odrastu...
Hajde Boze budi drug,pa okreni jedan krug,
unazad planetu...


