Prvo sam razmisljala o tome da se ozbiljno tematici posvetim i razlozim sve na proste cinioce, sve u cilju boljeg shvatanja. Puko gubljenje vremena.
Otuzne su mi persone koje dusu hrane glorifikacijom - sopstvenom i od strane drugih. Persone koje vape za paznjom i koje ne prezaju ni od cega, kako bi tu paznju dobile i usmerile na sebe. Persone koje ce i ono najgore, najpodlije, najcrnje, najprostije iz sebe izvuci jer, svaka reklama je dobra reklama. Persone koje su iznutra toliko suplje i prazne, kojima ta egocentricnost je centar sveta tj., njih samih, jel... Jer, kada se malo, ali samo malo, po toj njihovoj povrsini i povrsnosti zagrebe, dodje se do saznanja da je to jedino sto i postoji od njih. Bez toga, to nisu ljudi, vec praznine same.
Jednom recju, histrionicno - narcisticki poremecaji licnosti.

