Jacobs, cronat gold...uzivanje u dvoje. U tami; jedinu svetlost u sobi, predstavlja ekran televizora na drugom kraju sobe.
"Seljanko jedna", kaze. I smeje se; oboje znaju da je to kompliment. Smesi se i cvece, poluuvelo, sa prozora; mase svojim potamnelim liskama. Skoro mangupski.
Usne otecene, od nebrojanih poljubaca. Soba hladna; tela koja se u zanosu greju. Krevet koji seta, skoro levitira; njima ne smeta.
Zora se, podmuklo, blizi; ne zele je. Zora je novi dan, nova realnost, nova odvojenost.
Carolija prestaje...onog momenta kad joj ugleda ledja...
...i odeee, za sobom ostavivsi samo odjek stikli po plocniku.

