Vracam se ja tako kuci, nedelja, 11 sati. Ulazim, docekuje me nasmejano lice Zlata mog u pidzami, zavrsava sa doruckom.
"Mamaaa...", neizostavno pade jedan zagrljaj, za dobar dan.
Opijena slatkim umorom, penjem se uz stepenice, ulazim u sobu, jedva docekavsi da sve sa sebe svucem...i zastanem, pogleda uprtog u krevet. Prekrivaci, do pola razgrnuti i cokoladni rolat postavljen na njihovom mestu. Zlato iza mene proviruje.
"To sam ti ja razmestio krevet, da se zasladis i lepo zaspis kad se vratis sa rodjendana..."
Ugusih uzdah u sebi, umirih podrhtavanje, te se spustih na tepih i, najneznije sto sam mogla, privih ga uz sebe. Kakav divan nastavak jucerasnjeg dana.

