Ustadoh jutros, kao posle visestruko izgubljenog meca sa Rokijem Balboom, milioniti deo. Ispijenog mozga i bolno natecenih ociju. Odbauljah se do apoteke pre posla, pogleda sakrivenog ispod krupnih, tamnih naocara.
"Dobicete kapi, mast izdajemo samo po preporuci lekara."
Zmirkam i ckiljim celi dan danas, dok iz glave ne mogu izbaciti nocasnji razgovor sa Danteom. Potrebna si mi, hocu uvek da si tu, trebas mi... Ono sto sam nekada mislila da i mozda moze biti neka fina prica, palo je u vodu. Sa muskaraca koje sam ucila pravim vrednostima u zivotu, predjoh na decake koje trebam uciti da muskarci postanu. Glava me je nocas bolela od zbrkanosti njegove. I odlucila sam tacku staviti i pre nekog konkretnijeg pocetka, na sta bi se neko mogao i nasmejati, al' nema ni veze.
Htela bih da se zaljubim, mozda tek malo...al' mislim da izgubih tu sposobnost. Probala i ne ide. Ni makac. Pokvario se prekidac, pregoreo osigurac. Mozda bi neki remont iil generalka mogli srediti stvari; ne znam da li negde postoji servis takve vrste.
Ludilo neko me hvata; bice da je usled nadolazeceg lepog vremena...

