...i evo me gde sedim kuci, do zivota mi nije a kamo li sta drugo...pms razvaljuje, samo sto u ms ne predje...pa se setih prvog mi susreta sa istim.
Nisam samo sigurna da li to bese raspust izmedju petog i sestog, ili sestog i sedmog razreda. Omatorilo se, lako se zaboravim. Brat i ja smo bili u poseti rodbini u Brckom.
I, jednog odredjenog letnjeg dana...predjoh zvanicno u to devojastvo, jel... Od neprijatnosti ni tetki ne rekoh, vec pozvah mamu u Bg... Slatko su mi se obe smejale tada...
Elem, sve je fino i dobro proslo. Istusirala se, sebi dosla i resila malo napolje da izadjem. Od sve garderobe koju sam imala za izbor, zalepila sam se za jedan diiivni (tada) kompletic; sva vazna se spremih i sjurih niz stepenice. Napolju se, uz ogradu vrtica, vec veselo drustvance okupilo. Prilazim...i cujem pitanje:
"...a sta si se ti tako ucrvenela od glave do pete...da nisi dobila ?"
Moj prvi i jedan od najvecih blamova u zivotu...

