U nekoliko navrata, sa poznanikom i drugom mi mojim, vodila sam razgovor na temu ljubavi. Razilazimo se u pogledima, razmisljanjima, shvatanjima iste.
Za mene, ljubav je...
-kada mi je srce puno, jer volim
-kada tesko disem, jer volim
-kada sam mirna i spokojna, znajuci da mi je ljubav uzvracena
-kada mi sama pomisao na bice koje volim, izazove osmeh na licu i ulepsa mi dan
-kada mi pogled na to isto bice ozari citav dan i okolinu u kojoj obitavam
-kada mi srce pocne preskakati pred svako vidjanje sa dragim i bicem
-kada onom ciki odozgo zavaljujem za svaki nas zajednicki proveden dan
-kada mi jasno stavi do znanja da me voli upravo onakvu kakva jesam, uprkos svim manama i sa svim vrlinama koje imam
-kada uvidim i shvatim da dete koje imam, druga polovina mene same, nije prepreka i smetnja da mi se taj neko preda i voli me
-kada se ne stidi i ne srami sto kraj sebe ima razvedenu zenu i majku
Sve mimo i bez toga, navika, zamazivanje i poigravanje je tek, nista vise od toga.

