22.2.2011 - Umor

božeeeeeeeee

šta je ovo?!? Ono što je normalno meni, sasvim vjerojatno većini drugih ljudi nije normalno...neznam.

Ta Egipćanka kojoj želim polsat lovu za konje, za životinje se ne javlja. Sad moram dodatan trud uložit u traganje za najjednostavnijim mogućim načinom da im nekako to pošaljem. Moraću preko Paypala. a mislila sam obično, s nekom razglednicom, Egiptu iz Zagreba,..a oni na webu uopće nemaju adresu!?!?!   

Živcira i umara me borba za neki mali, jedva vidljivi napredak! Moja borba s birokracijom i birokratiziranim mozgovima. To je hrvatsko gospodarstvo. Oni trenutno nemaju budžet. Oni proizvod nemaju gdje stavit. Nemaju ga uopće klasificiranog u SAP-u...!!?!?!? Jebote softver! Oni su tako inertni i bezvoljni da je to straaaaaaaaaššššnooooo i niš ih ne zanima! Ti tzv.menadžeri su baš ograničeni. Suvenirnice na hrv.aerodromima su najružnije i ako se neko usudi primijetit da je ružna mora predložit projekt na e-mail i onda čekat da se netko jednom udostoji njegovu primjedbu, komentar, sugestiju uvažit kao zdrav razum, moš si mislit....nakon što je potrošio mjesec dana da sastavi pristojan projekt kojeg uopće vrijedi slat. Ta ružnoća je odraz nedostatka hrabrosti za kreativniju invaziju, ili infuziju u prostor. Ta ružnoća je odraz opće praznine duha ljudi uključenih u to tzv.promoviranje hrvatske tradicije putem likera i delikatesne trikotaže, i kravata!!?...Oni se ne vide. Da im ja stavim ogledalo tamo ono bi reklo da imaju najružniji asortiman na svijetu, na neopisivo ružnim policama i stalažama i da su uštogljeni, usrano glupi i jebeno nervozni.

Taj aerodrom promovira hrvatsku tradiciju koliko ja promoviram alpinizam npr. Baš! Ta suvenirica promovira potlačenost, uštogljenost, suzdržanost, neenergičnost, poslušnost, bezvoljnost, inerciju, pasivnost, stereotipe, sablasnu nemaštovitost, i općenito strah od kreativnosti i nedostatak vizije. Napraviću joj idejno rješenje s nekim intervencijama vrijednima pažnje..Dobiće slom živaca.

Nije bila na londonskom aerodromu?! Frakfurtu? U Beču, Barceloni, itd.!? Daj molim te, neki menadžer usrani, koji jebein menadžer!? Pogledaj si raskoš tih aerodroma, kozo, tu estetiku prilagođenu populaciji koja putuje, pa onda reci da si menadžer!

 Ma glavno da kosorcia uvrštava ojkanje na UNESCO umjesto da se bavi biznisom i spašava ljude gladi...

22.2.2011 - Egipatski konji umiru

Umara me sve više klikanje vijesti, članaka,...i pokazuje se da je sve najcrnje što može bit. Dobrih vijesti...šta je to dobra vijest?! Nema.

Možda je neka žena rodila u Norveškoj,neka imigrantkinja iz Pakistana, sina ili kćerkicu, čekajući da joj Norvežani ponude stalan posao, egzistenciju...mi to ne znamo, toga nema na internetu. ali to rođenje njoj je beskrajna sreća.

Vladikavkaz, Sjeverna Osetija, i tamo je isto bolnica, gdje se rađaju djeca, dnevno,...i u Sibiru se rađaju, i nekoga, neke mame i očeve vesele ti prizori bebica, a mi o tome pojma nemamo!! Sretni ako ubiju neku dlakavu životinju, otkinu joj krzno i napiju se krvi!? Daaaa, to sam neki dan vidjela na TV-u!! Sablaznilo me – iz tek ubijene životinje oni piju krv....sirovo!!! Ali oni sretni! (a sve što mi ovak prosječno znamo o Sibiru je Transsibirska željeznica)

No neki dan,eto... kliknem konačno na jedan od mailova koje obavezno deletam,vidjevši da piše „Egyptian horses starved to death....:“ pročitavši da su uslijed ovih nemira mnoge životinje izgladnjele i da ih je mnogo uginulo ...zamišljam konje koji uvijek šute, mirno očima prate svoje gospodare, vole ih, slušaju, nose, pomažu preživjeti,zaraditi im za kruh prevozeći na leđima tisuće putnika do piramida....umiru, izgladnjeli,jer ih nema tko nahraniti, taj čovjek nema turista jer oni naravno ne dolaze u taj pakao, a mi o tome pojma nemamo!! U normalnim uvjetima Egipćani prosječno zarade 50-100 dolara mjesečno, a koliko su ovaj mjesec zaradili!?

Nakon pročitanog članka ulovila me panika, tuga, melankolija, koje svakodnevno ima u meni od ovog depra života u Hrvatskoj....jer,ko zna koliko je takvih konja, deva, pasa, mačaka, koji u tim neredima nisu danima ništa okusili, jer njihovi vlasnici u neimaštini jedva uspiejvaju nahraniti sebe i svoju obitelj...!!??

A djeca?!! Egipatski  klinci!? Bojim se pomisliti..u kakvim uvjetima žive maleni slatki Egipćani i mogu li bar nekome pomoći sa stotinjak kuna,.... imaju li čiste vode, imaju li krevet, imaju li uopće oba roditelja!? tužan afrički život...božeeeeeeee!!!! Daj nahrani tu Afriku!!!! Daj uzmi nekom naftašu vilu i prodaj je po najskupljoj cijeni i nahrani pola Namibije, Etiopije......Somalije!!!!

....nekako sam se odlučila uključiti – za početak donirati nešto novca za spas tih životinja udruzi ESMA.

17.2.2011 - Johnny Marr

Heh, love the story behind Marr joining Modest Mouse. Modest Mouse put out an ad looking for a "Johnny Marr-esque" guitarist, and Johnny Marr showed up. What a cool motherfucker.

volim pročitat ovakve stvari! (comment na Youtubeu)

8.2.2011 - e,pa, bu!

.........uime naše drage nove ministrice financija i njene super, bezobrazno velike plaće, uime njene prekrasno autentične, a opet bezvezne frizure i famoznog poteza izlistavanja tvrtki na burzi, famoznog IPO-a (inicijalna javna ponuda) i prikupljanja svježeg kapitala koji će se koristiti za nešto,...... vjerojatno – za ništa, kao i obično...

.....uime ljudi koji žive na rubu egzistencije...ja se sada, danas proglašavam svojom ministricom financija, sposobnom zaradit brdo love i kupit sve ove divne modne fetiše s potpisom YSL jer mi je zbilja PKKK njihove nesposobnosti, kad ja znam da mogu zaradit lovu. Ja znam taj proces i to je magična stvar koja počinje s usredotočenim promišljanjem nekog detalja kao dijela cjeline što je slika, mozaik koji ti se posloži tek nakon nekog perioda borbe....u kojoj ta zarada proizlazi kao rezultat procesa uviđanja vlastite kreativnosti i bavljenja onim u što vjeruješ da ima smisla.... i to je zakon opstanka.

Naravno, o da,naravno, to je najprirodnija stvar na svijetu, da se radnici tvrtki koje sad pod njenom kapom (frizurom) izlaze na tržište kapitala, nikad neće „osvježiti“ tim kapitalom, niti osjetiti normalan život – vrijedan življenja, već i dalje u dućanu na putu s posla odvagivati koji kruh i kupiti djetetu čokoladicu ili ne. Ako im uopće ostane...kad plate struju, grijanje..U njihove kuće te dionice nikada neće unijeti mir i sreću jer u zraku zauvijek lebdi pitanje tog nekog računa, ili neke nedovršene kućne adaptacije, ili nabave drva, ili....registracije auta.

To sve znači da je meni jedini način da se domognem YSL-a uvijek i isključivo, forever - moja šljaka,mnogo rada,... kojeg bi voljela da vidi frau Dalić i (g. Popijač), pa bi joj dala i pokoji (besplatni) savjet za frizuru...za koju nema i nema para, kad mjesečno na raspolaganju ima samo mizernih 18 000 kn (2,5 000 eura) što je s suprugovom od 5 tisuća eura nekih 8. Tisuća eura. Samo. Eura. Osam milja. Osam, i tri nule..

Može li čovjek, koji uživa toliku komociju uopće i o čemu brinuti, a kamoli o spašavanju jadnih nezaposlenih i izlazu iz gospodarske krize ?!?!!?????????????????????????

8.2.2011 - YSL - kapirate me ??!

3.2.2011 - Žutika i Rozika

3.2.2011 - Kakva hrpa ničega!

Ovaj utorak je zbilja bio natprosječno dobar, ali naravno da i takvi dani imaju ono nešto, iritantno... najiritantniji dio dana bio je, to je nedvojbeno bog tako odlučio da tak mora bit, i svi planeti u Sunčevom sustavu, razgovor s jednim državnim službenikom, djelatnikom državne uprave jednog istarskog grada, koji je djelovao kao obučen i upućen u to kako da mene iritira svojim reakcijama. Zaduženog za pitanje štandova po rivi. Tipično uštogljenim i kratkim odgovorima, baš debilno nemaštovito i suzdržano, odbijao je suradnju u inat valjda mojoj otvorenosti i onak, simpatičnosti. tojest zbližavanje ja bi rekla (nadala sam se da će mi moj duh prokrčiti put do skrivene istine o štandu!!).

Kao da ja ne zaslužujem znati zašto je nešto ustrojeno tako kako je i kako se najbolje tome mogu prilagoditi da bih ostvarila zamišljeno. Zapravo ga boli briga, al ću mu ja pokazat! Jedva čekam da frajer vidi moju umjetnost pa ćemo vidit koga boli briga!!!!!!( i kolko bum para ja njima dala....)

Ne!! ja moram imati novaca za taj prostor,ako ga već želim! i nepitati previše, nego kad izađe natječaj predložit cifru, jebeno veliku i veću od one početne-minimalne i nevidljive, njima,i onda to platit-odma u pošti.i onda doć tamo po svoj papir na kojem piše da imam pravo bit na tom štandu-klupčici od(datuma)-do(datuma)! i gotovo. Novac. Transakcija.  

Takvi su razgovori, i općenito takva (ne)zainteresiranost KARCINOM društva. Epilepsija, melanom i multipla. U isto vrijeme kad se moj prijedlog nađe na njihovom stolu u ožujku, te će umišljene face pregovarat s tko zna kime za neke zabavljačke koncerte po gradskim trgovima s najgorim seljačinama, koje bolje da ne imenujem..al doći će mojih pet,šest minutica! Oooo daaaaaaaaa

Ostatak, oni divni trenuci, lijepi trenuci u danu proizlaze iz mog posla, mog divnog posla koji mi je donio nove projekte i suradnje,poziv s jedne dobre i umjetničke europske adrese pa sam sretna da stabilno prolazim ovu fazu iritantne komunikacije s administracijom. Koja pojma o pojmu nema ni o čem.

2.2.2011 - kakav radostan dan

ti si volelea moj weltschmertz...

(EKV)

1.2.2011 - Eurosong - umjetnost opjevavanja evergreena!

Eurosong, iako je stvarno zadnja stvar u životu koja me zanima, ono baš zadnja-zadnja, evo....gledam te klince na TV-u, spotovi „glasajte“ s 060 brojevima telefona - kao neki kandidati i mislim si...ne, zbilja nisu mogli odabrat dosadnije pjesme ti naši kandidati! To su uvjerljivo najgore i najdosadnije pjesme, kao neki hitovi, neke renomirane i vječno aktualne i atraktivne melodije koje svi mi obožavamo......i mislim si božeeeeeeeee...kud ovo sve ide?!!

ide u šupak.

Ja slušam Idole i Pekinšku patku, EKV, Joy Division,...a ovi tamo!?!

Kao neki šminkeri, djeca s ulica velikih gradova koji nose pederuše Lacoste. jakne i neke majice na kojima piše Levi`s, hlače Replay i Diesel i žicaju starce za skijanja u Austriji i Francuskoj mi se tu prodaju kao neki jako talentirani pjevači i umjetnici s debilno jednostavnim ritmom i jednom melodijskom dionicom koju petogodišnje dijete može skinut kak bog zapovijeda. Ehh!!!! Baš ti dođe da cijeloj jednoj kulturi prdneš u facu!