6/12/2006 - Mala sokratovska igra u večernjim satima acid-electra

Jedan je lik držao bocu s pivom i vikao na sugovornike. Znojio se, ispuštajući nerazumljive povike. Trebalo mi je pola sata da shvatim kako nosi pužnicu i kako je gluh i umjesto da ga prezrem kao hendikepa, prihvatio sam ga i rekao mu da ima mnogo ljupkih kvaliteta. Ubrzo se priključio i neki crnac, mulatni potomak oca koji je davne 75-e stigao na razmjenu studenata iz neke zabiti u području Mbuti-plemena. Umjesto da ga iscipelarim zbog smrada, vrlo vjerojatno kanibalske prirode i oštrih očnjaka, prihvatio sam ga i rekao mu kako bi mu afro frizurica baš dobro stajala. Kad sam na koncu sam ušetao u svojim leopardskim cipelama na visoku petu,  dva su se gorostasa pojavila iza mojih leđa i razbila mi bocu vermuta. Jedan me držao dok mi je drugi hipnotizirano prenosio pozitivnu energiju uz pjevanje „Om-a“. Trajalo je to nekoliko minuta sve dok se jedan od gorostasa nije sjetio kako bi toj ljigavoj pederčini trebalo izbiti boga iz želudca pa me ubrzo srušio na pod, sjeo mi na nejake grudi i, slineći velikim količinama pljuvačke, počeo grmjeti tako da se tresla cijela prostorija:

 

      /Publici/

      Da ovu pičkicu

      Što milozvučnim se širenjem šupka

      Kao „ploing-ploing“ odaziva

      Izrešetam sokratovskim dijalogom

      I dijalektikom argumenata?

 

  /spoznajno-motivacijska pauza/

  

       /meni/

    

      Reci mi, bezbožniče, tko sad

      Kad si zaboravio na svoga Boga Oca

      Na nebu grmljavinu proizvodi

      I glasa se gromkim ciklonama?

 

   JA(grkljajući): Jahve beta!

     

      Jahve beta, kažeš, dobro,

      Neka ti bude, ako se drugim istinoljubivim

      Dokazima ne služiš.  

      No, reci mi onda, tko učini da se iz lubanje

      Iračkog stočara dionica pojavi za par tisuća

      Bottoxa?

 

   JA(grkljajući): Sekretarica Dicka Cheneya.

 

      Dicka, kažeš, nespašeni,

      Neka ti Otkupitelj oprosti

      Što i u genocidima vidiš

      Veliku kurčinu Smisla.

    

/antistrofa/

      Neka mi svjedocima budu

      Svi ovi koji pokraj zvučnika

      Gutaju Lucy sa sokom od borovnica.

      Ako je ovaj zaslužio da građaninom našeg

      Grada zove sebe i nesuđeno potomstvo u krcatim

      Kondomima

      Neka mi odgovori i na posljednje pitanje.

  

     /meni/

       Zašto je tvoja glava, nakon dvije i pol tisuće godina

       S ratovima, migracijama, par bilijuna knjiga s teorijama

       "Najvećih" umova, arhitekturom i propagandnim jinglovima

       HAK-a

       Tako meka i obasjana tom neusiljenom, šarmantnom

       svjetlošću

       Nebu mrskog ne-kršćanina?

 

     /Ja/

        Zbog trovremenskog Tafta. 

Komentara ( 1 ) :: Pošalji komentar! :: Permanent Link


O meni

o književnosti, pokušajima i mramornim kipovima.

Poslednje napisano
Meni
Kalendar

Prijatelji
Linkovi


    Strana 1 od1
    Prethodna strana | Sledeća