budim se, još jednom tijekom noći, izmučena nemirnim snovima, krvožednim morama, budim se okupana hladnim znojem, prazna, želim spavati u miru, bez dnevnih strahova u snovima, bez dnevnih previranja u morama, moj mali svijet je narušen, poljuljani su mu temelji, moja oaza za bijeg od stvarnosti lagano presušuje, napali su je bezglavi lutalice pustinja , nesposobni za stvaranje vlastitih snova, vlastite oaze...voda gori u vatri i isparava...oaza iščezava u krvi...