photo by amorfia

photo by amorfia

neki me pogledi guraju u gustoću misli stisnutih ko dva guza
pod prijetnjom paljbe neželjene artiljerije

neke me misli šamaraju skinutih rukavica, golim, čvrstim, masivnim dlanom
ostavljajući otiske dublje no što to koža duše može podnijeti

nemiri naoružani nesigurnim egom kreću u napad na samu srž
kopče koja me drži u jednom komadu

možda da se rastepem u dijelove i pustim rukama da me nađu
dok glavu odmaram odloženu na lišće mokro od jutarnje rose

možda da vrištim dok ne proparam glasnice i uši prolaznika
nenamjernika uvučenih u ludilo uraslog kaosa poremečenog uma

možda da odem spavati, prespavati, dati šansu samoj sebi
barem danas... još samo danas...možda i sutra...možda prekosutra bude bolje
i vrtlog me baci na obalu umjesto da me proguta

i zima možda neće biti ovako bolesna, nikakva, prevrtljiva, lažna

srce možda neće biti ovako gnjecavo, bezoblično, tromo

dajte mi zvukove!
dajte mi glazbu!
dajte mi sliku!
dajte mi riječ!
dajte mi okus, miris, dodir!
dajte mi nešto normalno danas, vi glasovi podmukli, skriveni u glavi!

spojila je ruke oko njegovih leđa, spustila mu glavu na prsa i udahnula...imao je miris zdravog muškarca, spremnog na sve izazove koje mu je priredila. ružno je sanjala noćas. odlazio je ne osvrnuvši se. ovaj je put pretjerala. neke se stvari ne opraštaju. jednostavno je tako. spakirao je svoj miris u dvije putne torbe, uzeo ponos u ruku i okrenuo leđa, u tišini, praznog pogleda, čvrstih osjećaja... plakala je u snu. sjela je na pod i bespomoćno spustila ruke na koljena. gledala je kako odlazi, a tako ga je htjela zagrliti, još jednom...makar još jednom... probudila se u trzaju sa svježim suzama u očima. san joj je bubnjao u glavi. što ako ga uzgubi? što ako ju prestane voljeti? što ako shvati da je pogriješio? što ako shvati da je s njom samo iz straha da proba nešto novo, a ona je siguran teren? što ako? mobitel je zazvonio...poruka..."good morning honey...I love you!" smješak na licu i dah olakšanja...toplina u obrazima i preponama... prokleti pms i hormonalne oluje...vrijeme je da se opet počnu piti tablete... no što ako ima nešto u svim tim pitanjima? -"ma pusti, rekla je sama sebi, ne stvaraj probleme tamo gdje ih nema. uživaj u pruženoj prilici, ovo ti je zadnja!" hormonalna oluja i hrpa pitanja sa odgovorom možda...ne znam...sa realnim: "ne možeš znati, prošlost se ne može promijeniti..." spremila se, sredila s više pažnje nego inače i utonula u njegov zagrljaj. spojila je ruke oko njegovih leđa, spustila mu glavu na prsa i udahnula...imao je miris zdravog muškarca, spremnog na sve izazove koje mu je priredila.

05.11.2006., Zagreb, Cibona

malo sam se igrala s efektima, onim najjednostavnijim u Irfanview-u...

photo by amorfia

photo by amorfia

photo by amorfia

photo by amorfia

photo by amorfia

photo by amorfia

photo by amorfia

photo by amorfia

UPDATE:

naslov promijenjen, Tay-u hvala

kad mi se netko gadi, ne mogu to sakriti, kad mi netko ide na živce, ne mogu to sakriti, kad me netko raspizdi, ne mogu to sakriti, nisam dvolična, nisam licjemjerna i zato ću vjerojatno uskoro dobiti otkaz, moj šef mi se gadi, ide mi na živce, ma ukratko, bljuje mi se od pomisli na njega i ne mogu to sakriti. ne znam se nekome smiješiti u faci a u glavi ga slati u pi*ku materinu...

tražim novi posao...ako ima netko u Zagrebu kome treba tajnica bez dlake na jeziku koja će reći što misli, javite se!

okus poljupca klizio mi je niz žile

trpak, snažan, slasan,
tako sočan, tako hladan,
tako tvoj...

natjerao me je da protrnem,
da se naježim, da se zapitam
"k vragu, kako?"

duboko u kostima

i milu, pohotnu toplinu
kako se unatoč svemu budi.

Dont want to touch you but

photo by amorfia