10.2.2011
Zabavi pa vladaj
Drevna, a samim tim i dobro isprobana ratna taktika lat. Divide et impera, i danas ima svoju  političku notu. Nama to nije ništa novo. Termin zavadi pa vladaj čak kao i da postaje kliše (baš zbog te svoje učestale upotrebe) iako potiče iz tako moćnog političkog sistema. Nekako je već sve to bilo poznato i civilizacijama pre Rima, ali kao da je njima baš ponajviše prirastao srcu,  kao skrojen po meri što bi rekli, čak i toliko drag pa su ga evo pretvorili u jednu od svojih besmrtnih sentenci. Ostalo u narodu... 
Društvo kao da je oduvek bilo isto, ili bar jako slično. Model pomoću kojeg se širi i učvršćuje vlast danas, čini se ipak pre kao da glasi zabavi pa vladaj.
Pitam se, ima li tu onog nečeg nesikorenivog i istog u samoj srži čoveka!

Želim da podelimo ideju o jednom od načina vladavine (čitaj destrukcije čoveka) a koji je pritom usko vezan za oblast informatike.

Kako to već svaki uvod u neku novu oblast saznanja najobičnije počinje prezentovanjem onog nezanimljivog i krajnje deprimirajućeg istorijata, nema gotovo ama baš nikakve šanse da nam se a ono i učini nekako zanimljiv, ne daj bože fascinantan, taj istorijat. On tada nema svoju vrednost! Nema svoj potpuni značaj, pa mi se zaboga tek upoznajemo sa tom novom celinom, kako i možemo razumeti njenu suštinu! Obično sve to preletimo goreći od želje da osvojimo nova polja...

Čini se kao da tu grešku danas, ipak, možemo izbeći!

Vraćanje na istorijat dobija na značaju tek nakon decenija izučavanja neke oblasti...
Evo izgleda već davne 1948. godine, nakon što je objavljena matematička teorija komunikacije, u naučnom radu u kojem Claude Elwood Shannon svojim modelom postavlja osnove današnjeg internet društva, objavljenog kao A Mathematical Theory of Communication, javila se ideja o moćnim kataloškim sistemima, čak i vekovima pre toga, koji bi bili u stanju da objedine sva znanja našeg sveta (izbegnimo sada namerno religijsku filozofiju). Uzećemo dakle za tačnu polaznu tačku našeg razmatranja tu 1948 godinu, oslanjajući se na faktu da je od tada model kao takav (nazovi svima) javno dostupan. Nešto više od desetak godina kasnije brilijantni matematički um, nobelovac John Forbes Nash postavlja čuvene apstraktne matematičke modele koji opisuju, izmeđuostalog i teoriju igre, The Work of John Nash in Game Theory , iako postoje neke slične ideje i pre tog događaja. Možemo dakle da usvojimo i tu 1960.tu godinu kao onu važnu što za nas (informatiku) nosi određeni, svakako posebni značaj. To su godine koje ćemo razmatrati kao godine početka današnjeg informacionog društva. Čuvenu mašinu Enigma, trenutno namerno želim da izostavim.

Ironija je pre svega to što su svih tih godina zapravo postojali informatičari, iako zvanično nije postojala informatika među nama, oni su ipak bili tu, svakako kao izuzetno čudni i teško razumljivi ljudi, gotovo nevidljivi reklo bi se. Srećom pa se toliko toga samo promenilo od tada! Njihova vizija postajala je njihova opsesija. Mnogi prolaze kroz ozbiljne nervne slomove i šizofrena stanja.
U društvu pak nema javnih informacija!

Hej, dobri ljudi informatika već postoji!

Početkom 1960tih SSSR u orbitu postavlja Sputnik (obratiti pažnju na izvore!), prvi satelit koji je dokazao pretnje već postojećeg komunikacionog doba. Razvija se sled događaja, prema javnim izvorima, u kome se sile bore za prevlast u novim oblastima komunikacije (čitaj internet), odgovor koji sledi je DARPA, USA. Razvijaju se prvi paket protokoli koji će sa sobom nositi razumne strukturne jedinice informacija spremne za packet-switching. Tih godina informatika predstavlja samo iscrpnu i tajnovitu bitku pirata tog nekog novog doba, nekih potpuno novih i neistraženih voda. Oružje čoveka!

To su zapravo bili informatičari koji su izgradili ovo naše modernog doba u stanje kakvo nam je poznato danas, pored fizičara, matematičara i drugih naučnika koji su direktno ili indirektno bili umešani u taj proces preko onog neobuzdivog svog naučno - istraživačkog rada. Život koji su vodili ti prvi nevidljivi informatičari nije bio ni ugodan ni lep, s obzirom na to da su sva istraživanja bila finansirana isključivo preko eksperimentalne vojne jedinice, bar na teritoriji USA na koju ćemo baciti fokus. Njihovo veleumlje im je često donosilo više nevolje nego dobra. Vene vixit qui bene latuit, nastavlja se paranoja zavedena pod šifrom Dekart (dobro je živeo ko je neopažen bio, ili danas srodno paroli ćuti tu i ... šta god već...!) Rađali su se i umirali kao sanjari. Njihov neugled rasprostirao se u nedogled. Živeli su tako kao najobičniji zanesenjaci, kasnije ludaci, šizofrenici, bradonje, vrlo brzo nakon toga i hipici. Finansira se samo ono što ima izgleda za direktne koristi vojske! Nikog od tih ktitora nisu zaista morile groznice i drhtavice od posledica bezgraničnih mogućnosti, nije bio njihov grozničavi um, nikog od tih moćnika nije zaista dotakao taj momenat svesti a ni savesti da već postoji mogućnost za povezivanjem čitavog sveta u taj jedan konačno veliki katalog znanja a o kojem se inače već vekovima sanja. Vladari su se rađali i umirali u svom blagostanju, nazovi bogatsvu, kako to već i biva. Najobičnija ljudska glupost! Blagosloveni bili...

Vizinoari dakle imaju pune ruke posla. Kao za vreme antičkog doba sastaju se i razmenjuju misli (mali povratak kroz vreme...ali ne brinite civilizacija napreduje punom parom napred!) Rađa se novo doba i niko drugi na svetu ne razume bolje od njih šta to tačno zaista znači. Šta nam se to sprema. Šta nam sve to zaista donosi! Oni u svojim umovima i dušama nose spoznaju svih mogućnosti upravo ovog današnjeg doba, reklo bi se još uvek bolje od većine ljudi danas. Kao da Razum kasni za čovekom. Oko njih su tada bogati investitori. Svi oni čine delove moćnih industrija koji javno obezvrednjuju njihove projekte, diskredituju ih, dižu ruke i omalovažavaju njihov rad. Moćnici su uvereni u svom mišljenu a i u svojim dragocenim tvrdnjama da će računari uvek biti isuviše neefikasni! Neupotrebljivi! Finansije pristižu na kašičicu.
U svetu vlada trka u naoružanju!

Računari se ipak neprestano razvijaju...kroz muke i bol!
Nešto nezaustavljivo se ipak dešava.

Stižu i sedamdesete.
Čudaci pišu kod. Kod postaje zabavan. Tako je i nastao sa namenom da ih zabavi. Rađaju se prve arkade. Pa dobro, eto, problem je dalje rešen... Tih godina se na tržištu pojavljuju prvi aparati, arkadne kutije, koji zapravo predstavljaju  samo računarsku jedinicu koja izvršava taj arkadni kod, napisan rukom tih prognanih čupavaca. Hiljade amerikanaca sede u zadimljenim barovima, alkoholišu se (srećom tu bitku su prethodno završili, pa dobro bar donekle sobzirom da i dalje važe određene zabrane, ko je banuo skoro znaće) ubacuju uglavnom tako pripiti svoje četvrtke dolara, poznatije kao quaters. I to bi bilo to. Ostalo je istorija, kako se kaže. Ubrzo bilo ih je toliko da je svaka arkadna mašina zapravo počela da donosi na desetine hiljada dolara. Sve je jasno kao dan. Kupiće ih svako, praviće ih svako. Počela je masivna proizvodnja. Stvara se moćna industrija. Revolucija čak. Čini li se to nekom kao da se dobri stari narod ipak samo zabavlja u pripitom stanju? Bilo kako bilo muke su rešene. Sada vreme radi za nas! (informatiku)

Stižu dalje i osamdesete.
Sada se razigranom društvu nudi jedna onako ovlaš usputna mogućnost, doduše praćena malo jačim marketingom koji je samo napomenuo da od sada svako može da igra te arkadne zavitlancije u toplini svog doma. Ajde sada, odbacuje se lagano proizvodnja glomaznih arkadnih kutija. Prave se prvi mali računari, mali paketići koji će biti lepo upakovani svakom klincu a bogami i najboljem mužu! Stižu na tržište Atari, Commodore, Apple II. Arkade se pakuju u specijalne male ketridže. Industrija cveta. Pristiže novac. Mnogo novca. Sada već najveći svetski ktitori, političari, milioneri, tako sada svi oni postaju vizionari, deoničari, vlasnici ili već nekakvi kontroleri. Oni su jednostavno uvek tu, oni jesu to!?! Poseduju veliki udeo u čitavoj novonastaloj euforiji. Vojska dalje, sada već lagano, sprovodi svoje studije. Razvija se informatika ispod informatike. Narod se veseli. Sada se već svaki peti amerikanac uveliko igra. Pa dobro, i jeste vreme za celu jednu novu industrijsku granu. Stižu nam Nitendo Entertaining Systems (NES), stižu i slatke male verzije upakovane sada samo za decu već uveliko razigranih roditlja, gameBoy. Razvijaju se sve komplikovaniji programski sistemi poput Zelde, SuperMaria. Stvaraju se biblioteke koda!
Čupavci postaju glavne dase!

Stižu i devedesete.
Internet je dovoljno dugo već razvijan u pozadini pa se tu negde i otvara za javnost. Tokovi novca dostižu gigantske razmere. Ljudi iz vlade pokušavaju da sprovedu što veću kontrolu nad stečenim kapitalom (kao i uvek). Sada je za investicije lako.
To dovodi do masivne ekspanzije, razvijaju se:
Svi su uključeni u nove tokove. Počinje opet čitava nova revolucija. Tiha, podrazumeva se!

Prošle su eto davno i te devedesete.
Donekle postoji i javna informacija o toj stvorenoj industrijskoj veličini koja se meri u desetinama milijardi dolara godišnjeg doprinosa. Sve izgleda tako jednostavno i lako, dostupno.

A gde je danas skriven sav onaj nemir?
Da li se, i dalje,  dešava nešto i iza scene...ona informatika ispod informatike?!?

Pa nije valjda da su se sada svi apetiti najednom zasitili i rekli kako je sada sve u redu i kako će sada samo pustiti razigrane nacije da se igraju.

Na primer
Igrice se prave i za patike koje vam zadaju svakojake zadatke i teraju vas da posetite najbliži prodajni centar. Ukoliko se određena patika pojavi u određenom trenutku, čestitamo(!), magično ste dobili fascinantan popust!

Novac iz ove industrije svakako ima svoje puteve o kojima i ne vredi diskutovati. Sada ga jednostavno ima. Ne mora iznalaziti svoje tajne i bizarne puteve do tajnih i bizarnih čudaka, sada jednostavno svega ima. Od nabrojanih tehnologija testiraju se razne destruktivne vojne prakse od gore nabrojanih pa sve do onih naučno apstraktnijih nadalje od brain computer interface tehnologija (EEG,MRI,BCI), pa do onih tajanstvenijih tehnologija u kojima računarske igrice navodno iščitavaju naše moždane talase i beleže prag histerije čoveka...

Čovečanstvo samo sebi podtkopava tle pod nogama sedeći tako i uživajući u lagodnostima modernog života. Sve je igra! Sve je samo tako jednostavna igra. Još i kada se na sve doda doza alkohola...

Ove nedelje ste bili u skoli, na poslu...
Ove nedelje samo, u ovu industriju uplovilo je oko 250.000.000 $ (dvesta pedeset miliona dolara!) zarade!
Sledece nedelje?

Čini mi se da se princip zabavi pa vladaj najbolje može uočiti u ovoj suludoj oblasti umetnutoj između čoveka i zla. Igrom do neizbežne destrukcije!

Drevna, a samim tim i dobro isprobana ratna taktika lat. Divide et impera, i danas ima svoju  političku notu. Model pomoću kojeg se širi i učvršćuje vlast danas se ipak čini pre kao da glasi zabavi pa vladaj.

To je valjda ono nešto nesikorenivo u samoj srži čoveka!
Objavio Aleksandar Lugonja u 22:28 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar