Kad je Aleksa napunio pet mjeseci odlučili smo da počnemo sa dohranom, tj. sa uvođenjem čvrste hrane.Za one koje se pitaju zašto još nismo sačekali mjesec dana pa da po PS-u od šestog mjeseca lijepo damo bebi prvi obrok, mogu da kažem da je postojao neki znak koji nas je na to naveo. Aleksa je tako žudno gledao u muža i mene dok bi mi ručali, iako je čas prije nas i sam ručkao,da smo moj puž i ja (pogotovo ja) imali grižnju savjesti. Dalje, ja i moj brat smo od trećeg mjeseca počeli da se dohranjujemo i nijedno od nas nema nikakvih problema sa digestivnim traktom. I još nešto, negdje sam pročitala da odlaganjem dohrane postoji mogućnost da beba odbija hranu, tj. da joj mnogo duže treba da prihvati ideju novog jela osim majčinog mlijeka/formule. A da ne spominjem niske vrijednosti hemglobina koje se pokazuju u nalazima krvi kod beba koji se vade sa šest mjeseci.To tek predstavlja šok za mamu (i tatu, naravno.

Obzirom da je Aleksa od drugog mjeseca na formuli (ne mojom voljom,već zbog drugih okolnosti) smatrala sam da pored svega ovoga nema potrebe odlagati neminovno.

Kažu „sve bebe vole bananu i nije poznata nikakva loša reakcija na nju“. Zato nam je banana bila prvi obrok. Časopis „Moja beba“ mi je odao par korisnih savjeta:

• Neophodan pribor:
  • Plastificirani bavarin (balavica ili kako je sve ne zovu)
  • Odgovarajuća kašika za hranjenje
  • Mjesto za hranjenje

Osim hardvera, potrebno je da se naoružate strpljenjem i prisebnošću.

Kako sam spremila bananu? Uzela sam trećinu banane, isjeckala je i dodala 30ml adaptiranog mlijeka. Sve sam to „smiksala“ štapnim mikserom. Prethodno sam štap miksera naprskala rastvorom Asepsola( jer sam ga koristila prije i htjela sam da budem sigurna da se ništa kompromitujuće neće naći na njemu).

Uopšte se neću osvrtati na to da gore pomenuto „pravilo“ nije važilo za Aleksu. Do sedmog mjeseca bananu nije htjeo ni da lizne.