Skuvala sam kafu , prinela stolu na kome stoji ova chudesna kutija zvana computter , stisla pover dugmence . Zatim ide dobro staro conecct .I evo me medju Vama , vi predivna stvorenja . Divim se vashim rechima , sto tako lagano preko dushe mi klize i hrane je iskrom zivota , koja nikad ne izbledi. Danas , pomrachenje sunca . Svaki put kada se to dogodi neopisiva mistika me vuche da napustim svoje telo i lebdim nad svetom grleci ga svojom beskrajnom energijom srece. Astralna proekcija , na trenutak ostavim svoju ljushturu i oslobodim se . Ploveci etrom zanja i mudrosti shto ga izgradishe mnogi pre mene. Doletim do najstarijeg choveka na ovoj planeti i pogledam mu u ochi , gubeci se u tishini njihove dubine. Svijem se uz njegove skute i osetim dete u njemu shto ponosno stoji pred mudroshcu silnom , chuvajuci je od plitkih ljudi. Okrenem se hitro i laticama ruza pospem nemirne vlasi kosa svih zena shto tako hrabro ulicama korachaju . Poljubim ih nezno i zahvalim shto snagu nikada ne izdadoshe. I onda svim tim dobrim ljudima , shto ochevi jesu ili ce biti , kazem jedno veliko hvala sapatom toplog povetarca , hvala za sve one divne trenutke u kojima zashticene se osecamo... A povrh svega , blogeri moji , izgradim lagunu umetnosti divlje i neukrocene .
Sobodne poput divljih konja , gde svakom od vas mesta ima , gde pesme svoje u latici raskoshnog cveca zapisacete , a latice nikada uvenuti nece. Gde svi Vi sto priche prichate , rechi u lagani zubor potoka pusticete i onda ce neiscrpna reka tu vashu pricu u vechiti sjaj nositi . I Vi shto slikom govorite , vama ce oblaci riznica pokreta postati ... I eto da ne davim vishe .....
|
Permanent Link