Sinoc sam pricao sa meni vrlo dragom osobom, posle nekog izvesnog vremena (neobicno lep feeling), cuo sam sta se desava (grozan osecaj), stvorio je toliku pometnju u mojoj glavi, nije mi zao, jer kad zalis nekog ko ti je drag tako ga ubijas jos vise (odmazes)...... Tada ne treba rame za plakanje......... vec istinski help..... da cu sve od sebe da budem pravi friend u ovom okreutnom svetu laznog prijateljstva...
Izasao sam posle razgovora, otisao na svirku Vasila Hadzimanova, i jebo mi je kevu (mislim na taj Jazz) puko me ja sa emocijama jos vise, i shvatio koliko znachi biti nekome iskreni friend, a pride i volis tu osobu onako pravo. Vasil-e Hadzimanov-u hvala ti na tome!!!!!
Jutro, budim se, ne krecem posle umivanja da pristavim kafu, uzimam gitaru i skidam Damira Urbana (dve pesme i to : Otrovna Kisha, i Ocean) koje sam trebao da skinem jos pre nekog izvesnog vremena, ali nisam................... Sjajno zvuche u mom izvodjenju cuces ih, dugujem ti to, jer sam shvatio ko si i koliko mi znachis i znaj...............................................................
Upalice se svetlo na kraju tunela, jer ti to zasluzujes, i uspeces, jer mene Booodalu nikada ne vara osecaj..........................