"U lješnikovu odoh šumu,
Jer vatra beše mi u glavi,
Odsekoh lješnikovu šibu
I jagodu na povraz stavih;
Kad noć se bijelim leptirima,
Zvezdama leptirastim ovi,
Ja jagodu u potok bacih,
Srebrnu pastrmku ulovih.
Položih je na zemlju i odoh
Vatru potaknuti da gori,
Kad nešto zašuška na tlu
I moje ime neko zbori:
Od ribe — devojka se blista,
U kosi jabuke joj cvet,
Po imenu me nazva, nesta
Kroz svetli zrak u nepovrat.
I premda star od putovanja
Kroz bregove i ravnice,
Pronaći ću kud ona ode
I ljubit usne joj i lice;
I šetat ću kroz visoku travu
I brati, dok noći slede dane,
Srebrene jabuke od lune
I zlatne jabuke sunčane."
V. B. Jejts
"Izrasli smo sami kao biljke.
I sada smo postali istraživači
zapuštenih predela mašte
nenavikli na poslušnost zlu.
Iznikli smo pokraj drumova
i s nama zajedno rastao je strah naš
od divljih kopita koja će nas pregaziti
i od kamena medjašnih koji će razdvojiti
našu mladost.
Niko od nas nema dve cele ruke.
Dva netaknuta oka. I srce
u kojem se nije zaustavio jauk.
Svet je u nas ulazio neskladno
i ranjavao naša čela
zveketom svojih ubojitih istina
i bukom zvezda zakasnelih.
Starimo. A bajke idu uz nas
kao stado za ognjem u daljini.
I pesme su nam takve kao i mi
otežale i tužne."
V. Parun
Ljubim te, Srećo
23.1.2010
- Kada je sve...
"Kada je sve volim
Kada mi upadne u sobu
I unese sneg na trepavicama
I miriše na napolje.
*
Kada kupi psa pa ovaj
Hteo, ne hteo ubrzo
Počne da liči na nju.
*
Kad se setim da je bila fetus
I takvu je volim
U stadijumu punoglavca
*
Na fotografijama iz detinjstva
Kao bebironu sa loknicama
A najvolim zato što se ona
Od tih fotki do danas
Uopšte ne menja
*
Kad noću piše
Baterijom po vazduhu
Šalje poruke vanzemaljcima
*
Kad me na Rilkeove
Stihove pita
-A je l’ ti se svidja
Moja nova tašna?
*
Kada usisava tepih u ’aljinčetu
I kada je uštinem otpozadi
A ona vrisne –
Jesi li normalan
Mogla sam tako da poginem ovde
*
Kad slušamo muziku
A ona podigne kažiprst
Slušaj sad ovaj prelaz
Kako je dobar
Ram-tara-ram-tira-tam
*
Kad je pogledam na neko mesto
A ona stavi ruke preko tog mesta
Kaže – što si pokvaren,
Marš tamo!
*
Kada donese ćumur
Na poslužavniku
Evo, malo su mi
Izgorele kiflice – kaže
*
Dok čita ove beleške
Pa se iznervira
Što lažeš, za one kiflice.
*
Kada mi kaže
Bože, koliki ti je nos.
To je zato što me lažeš
Pa ti stalno raste
K’o Pinokiju…
*
Kad kaže
Ja bih te nešto pitala
Ako obećaš da
Nećeš da se smeješ
*
Kad izadje iz kupatila i
Kad joj kosa liči
Na dečiji crtež
*
Kad šmrca na ljubavni film
I kada opazi da se jedva
Uzdržavam da
Ne prasnem u smeh
Pa stane da me gadja
Korama od pomorandže
*
Kad mi kaže –
Ti mene kad bi ostavio
Ja bih samo legla
Na patos
I umrla…"