"Izrasli smo sami kao biljke.
I sada smo postali istraživači
zapuštenih predela mašte
nenavikli na poslušnost zlu.
Iznikli smo pokraj drumova
i s nama zajedno rastao je strah naš
od divljih kopita koja će nas pregaziti
i od kamena medjašnih koji će razdvojiti
našu mladost.
Niko od nas nema dve cele ruke.
Dva netaknuta oka. I srce
u kojem se nije zaustavio jauk.
Svet je u nas ulazio neskladno
i ranjavao naša čela
zveketom svojih ubojitih istina
i bukom zvezda zakasnelih.
Starimo. A bajke idu uz nas
kao stado za ognjem u daljini.
I pesme su nam takve kao i mi
otežale i tužne."
V. Parun