"Svo si u sebi, more, pa ipak
kako si bez sebe, kako samo,
kako daleko, uviek, od sebe samog.
Otvoreno u hiljadu rana, svakog časa,
kao i moje čelo,
tvoji valovi odlaze, poput mojih misli,
i dolaze, odlaze i dolaze,
ljubeći se, rastajući se,
s večnim upoznavanjem,
more, i nepoznavanjem.
Ti jesi a ne znaš,
srce ti udara, a ne osećaš ...
Kakva potpunost samoće, more samo."
H. R.. Himenez