"Ruke su mi bile slani pijesak,
sanjao sam te...
Ruke su mi bile na oltaru mnoge godine...
Zaronjene stijene plaču,
svjetlost počinje,
tihim mijenjanjem mojih pobuda.
Kao jučer,
iza zavjese...
Možda, na mom licu, nadjes tragove sjećanja...
Možda ne razumiješ,
ali volim te...
Krenuo sam u dubinu sobe, s jasnom namjerom,
da materijaliziram nemoguće snagom poruke...
Razuzdanost histriona blisko odzvanja,
neka drugi broje križeve...
Kao jučer,
iza zavjese...
Ono što me stalno plaši zvuči poznato...
Možda ne razumiješ,
ali volim te
Otkud osjećaj da gubiš pouzdano zaledje?
Umjetnost te čini jačom nego što pretpostavljaš...
Možda tvoja slutnja vara,
možda umišljam...
Htio bih da budeš sretnija...
Kao jučer,
iza zavjese...
Igrat ću pred tobom opet ulogu pjesnika,
možda ne razumiješ,
ali volim te
Gledaj kako konci aluzije prodiru u svijest,
ni tjeskoba, kao nijemi svjedok, ne vrijedi suviše...
Stajao sam na peronu ljeta gospodnjeg,
moglo je biti prošlo stoljeće
Kao jučer,
iza zavjese...
Zamisli da brdo slika putuje svemirom...
Možda ne razumiješ,
ali volim te."
Dž. Štulić
Srećo, neka ti Nova godina podari "juče"... Voleo bih da mogu vratiti to "juče"... Bila si sretna... Možda ne veruješ, ali, volim te. :)