"Ja bih trebao biti dan u koji ulaziš
Postelja na kojoj se odmaraš
Čaša iz koje piješ
More gdje se kupaš
Česma iz koje točiš
I stopa do stope nanizana na tvome hodu.
Ja bih trebao biti dolina u koju gledaš
Cvet kojem se diviš
Malena knjiga koju otvaraš
I vatreno poglavlje koje citaš
Povest vekova kojom se napajaju tvoje misli
I maleno ogledalo koga razbijaš
Jer ti nije sreću donelo.
Ja bih trebao biti šljunak tvojih obala
Kojima svet prskaš ljutinom i nezadovoljstvom
Vetrovi kojima duvaš u času uzavrele žurbe
Galama kojom se odmahuješ i beg kojim me ostavljaš
Ja bih trebao biti tvoje pero da me stalno pišeš
Tvoja cipela izvrnuta negde pod plaštem
Tvoja čarapa lepo obučena sa dugim cvetnim milovanjem crte
Tvoja ispušena cigareta.
Ja bih trebao biti tvoja torba u kojoj nosiš sve blago svoje učenosti
Tvoj mali oltar gde moliš zvezdu da ti ohrabri mozak
Tvoja daleka gruda prema kojoj se upućuješ nepoznata.
Ja bih trebao biti tvoje proleće u koje si zaljubljena
I na koje izlivaš pogled strastvenog čuvara
Tvoja jesen sa zlatnim kupolama jabuka
I rukama koje nose kruške posvećene.
Ja bih trebao biti tvoja zima
I sneg i pahuljice leda
I sve što se mrzne na tebi.
Ja bih trebao biti tvoj ponor tvoj uspon
Tvoje vreme i tvoj sat na krvi.