Kiše dolaze

Otkidala se lagano, jednolično, da ne napravi nedoličnu buku.
Svuda u plavoj izmaglici šum prigušen sanjivim životom, kapi koje klize.. od sebe.
Kao lenja predigra zimskom zanosu, nežnost naježenom lišću.
Mokro grljenje. Uteha.
Kao suze na vrhovima zadrhtalih trepavica.
Kao lek za smirenje ustreptalog u iščekivanju neizbežnog.
Kao oktobarsko žalovanje.
I mnogo strepnje.

Pošalji komentar ::

volim vas/tebe citati ..posebno volim kada me pronadju rijeci koje bih voljela napisati, koje osijecam kao svoje...ovakve su mi tvoje rijeci...

Hvala nurli, senzibilitet nije ekskluzivno pravo, svoj podeli sa nama koji razumemo

cekam kise...ove jesenje ...duge i maglom okicene..a uzivam u primanju senzibilnosti...to mi je trenutno draze....

kao jesen

Treperavo, što neko reče baš kao i jesen

...Jesenja melanholija. Ni ti nijesi pošteđena...

Jesenje sazvučje

Došla je sa vetrovima..
sad svira kišno o kabanicu od ispršenih trava.
Da se ne pozna strah od prvog inja.