• 7/12/2006 - ALKOHOLNI SNI

Pijanci gledaju kao da su u snu. Njihovo je pijanstvo sanja. Nekoliko je stolova izvrnuto; ogledala su razbijena, po glavi im idu ilustrovane dopisnice i filmovi. Sve su žene kraljice ljepote; svi su rukopisi nagrađeni. Najbolji se još nisu napisali. Kontrole nema. Ako ti je krivo, putuj u Pondichéry. Jest, svijet je u gostionici, a svijest u bačvama podruma. Sav svijet i sva svijest. Granice su ukinute. Druga dvorana je simetrična sa prvom, i tako dalje. Fatamorgana je dio ovoga svijeta koji se priznaje. Nema zvona, ima slika. Nadahnuće govori iz čaše. Čaša i zvoni. Onda; krhanje čaša, gužva, komešanje, tučnjave, prepirke, nejasnoće, ukrštene upadice. Svaki je osjetljiv i lako uvredljiv. Koliko vremena to traje? Ima posmrtnih demagogija, posmrtne koketerije. Selidbe, postojane selidbe, duge i nerazgovijetne, iz lokala u lokal, kroz špalire približenih vrata. Jest, postojbine su na sjeveru i jugu, na istoku i zapadu; samo nisu ovdje gdje su gosti. Ovdje nema ni postojbine, ni željeznice. No postojbina je u bačvama vina, i tu su aerodromi. Čopori došljaka. Dolaze gosti u svatove. Sve se seli, sve se iselilo. I oni koji su se vratili, i oni kao da su iseljeni. Sezonske selidbe koje velike gradove hrane novim stanovništvom, koje portirima zabranjuju spavanje. Par ćušaka, šamari i šamarčine. I opet red. Ko je obnovio zemlju, buđelare, red? I tako sam gledao uvijek Lijepu obalu. Lijepu obalu, kao da je u najbližoj oblasti. Halucinacije na dohvatu prstiju. Svirači, skrivanja, eter, abnormalne optike. Dva-tri čepa na podu. Zašto svaki pijanac motri stvarnost uvijek naopakoj samo u kvadratima? Je li to po obliku kvartina u stihu? Ili su takvi stolovi i sale? Jesu li se iscrple ostale geometrijske figure? Ili, u stvari, geometrije više i nema? - Samo kvadrati. Sami upitnici. Neki su laktovi slomljeni, i kroz kaput vidi se košulja. Neke su ruke iskrvavljene. Neko se ceri, bijelim zubima i odredimo mu da bude crnac iz Dahomeja). Jedna je, najljepša žena iz renesansne galerije, pala usred lokala. To je sigurno bilo u muzeju. Trafikantici se u susjedstvu zapalilo odijelo na peći. Ali to je valjda u susjedstvu. Večeras ovdje valjda nema trafike? Jedna mi je rekla da obnavlja zidove u sobi. To sam istumačio da se razboljela. Tako je i bilo. Prvi put! O kako su naše riječi u zakašnjenju? Ja sam vidio čitavu lokvu - i ono najgore. Ostalo je zabava i komedija. Riječi su trome i zakašnjele. A ova ludnica nije ni pravo ludilo. Lumpuju zemlje. Lumpuju velikani. Jedan dobar kirurg, profesori kemije i astronomije su se noćas probećarili. Dosta čudnovato! Zemljo, o zemljo! Narodi! Kemijo! Gastronomijo! Što smo mi? Nismo predmet ni za jedan uvodnik! Ni entrefilet! Drugovi uživaju rentu i leže u mekom krevetu (ne možda po sofama i biljarima). A ja sam iščašio i noge i ruku, za koje me hvataju tropi i figure, hipalage i anakoluti! Skolastički skorpioni. Putuj! Sve! Stolico, stole, notesu, broju garderobe! Ne priznajem vas. Ili vrlo slabo. Apage, Satanas! Bezimenski! Jer velik je kaos, da ga i na komade izrežem, i ne bilježi tvoje ime koje se ispod kaosa rodilo! Jer pijanci ne žive u normalnim epohama. Abnormalni ljudi i abnormalni problemi: pokušaj rješavati! Ali to ništa ne znači. Jedna se ruka digla, jedna je stolica pala. Jedan je urednik dobio gripu i radiogram. Zadjevice. Upitni se arci sabiru kao masline uz međaše puta na primorskim ostrvima. Osluhni! Leti Anđeo, tj. u noći se ne čuju megafoni. Čežnjo, stani! Zavjesa pada. Kraj. S dozvolom jutra moći ću da protarem ove crvene oči. Crvene kao rana, teške od krvi sna. Tin Ujević   P.S. Pozdravlja vas Zvezdana...

Pošalji komentar! :: Obavesti prijatelja !