Bjese to moj prvi komentar nakon sinosnjeg koncerta Iron Maidena.
I zaista, bjese kratko (necu reci slatko, zbog bar 5 litara znoja kojima sam zalio tih sat i po svirke), ali da su odsvirali jos sto, ne znam da li bih prezivjeo sve to!
Krenulo je sve kako se i ocekivalo - "Different world", otvarajuca pjesma "A matter of life and death" albuma i istoimene turneje (koja je kako svi znamo i krenula iz Srbije - dovoljan razlog da budemo svi ponosni na to)! A nakon toga krece Wrathchild, i The Trooper, naravno!
"Bazen" je prokljucao, a kako smo svi ionako bili zbijeni kao sardine u pokusaju da se dokopamo prvih (par desetina) redova, vec nakon Troopera, ljudi su uveliko hvatali dah, ili bar oni koji su na svirku dosli da pozdrave bogove metala svojim vristanjem, divljanjem i potpunim konzumiranjem tog blazenog zvuka!

Zatim Run to the Hills, Iron Maiden, The Number of the Beast (za Voju ;)), Fear of the Dark.
Bruce je oblacio uniformu crvenih mundira, penjao se do reflektora, dovodio sigurno 30.000 ljudi do ivice ekstaze i bez milosti nas gurao u nju, povicima: "Scream for me Belgrade", a Beograd je vristao, Beograd je vristao ne pitajuci se koliko je ta hala krhka spram strasti gomile, koja je u tim trenucima licila na jednog ogromnog Edie-a, s jednom mislju u svojoj glavi, s jednim imenom na usnama: "Maiden".
Skakao sam, vristao sam, dok sam istovremeno pokusavao uhvatiti vazduha k'o riba vode na suhom!
Onda dolaze, novije stvari Reincarnation of Benjamin Breeg, For the Greater Good of God, po meni mozda i dvije najbolje stvari sa njihovog posljednjeg albuma.
Povici i krici vec postaju skoro neartikulisani, suvi u Edie-vom promuklom grlu, ali ipak, dolazi veliki bis u vidu Two Minutes to Midnight, The Evil that Men Do i pjesma za koju sam svojevremeno rekao da zelim da je cujem uzivo u izvodjenju Maidena, pa makar mi to i posljednje bilo u zivotu:
Hallowed Be Thy Name! To je bio vrhunac! Upirem se svim silama da je otpjevam, do kraja, skacem dok ritam ubrzava uz "running looow, looooow, looooooow, yeeeeaaaaah"...
Uf, grcevi u nogama, od znoja vec odavno ne vidim valjano, grlo skoro presusilo dok posljednjim atomima snage pokusavam da izvucem koji molekul vazduha
iz pluca, bacam svoj skoro 20 godina star teksas prsluk negdje u gomilu ostajem gol do pasa, sezem prstima k nebu i zahvaljujem Nebesima sto mi je podaren ovaj trenutak!

" Yeah, yeah, yeah, hallowed be thy name... "