Lavina Duha

Probudilo me je jako sunce ciji zrak jutarnjeg izlazka je bio direkt u moje oci. Moj vucjak je odavno bio budan i lezao pored mene mirno, gledajuci me i grejuci svojim telom. Vatra se odavno ugasila, a Sunce je bilo zubato- pravo zimsko koje je samo slikom pokazivalo toplotu. Jos koji minut sam se rasanjivao i cupao Gidru (ime psa) za usi, koji je od ranog jutra bio spreman za igru i jurnjavu. Ustavsi da obucem moje specijalno odelo za posao, od hladnoce prostorije poceo sam gotovo trenutno da se tresem. Posto je Gidra nahranjen posao sam da zagrabim nesto snega ne bi li se umio i imao za vreo caj koji bi me okrepio. Otvorio sam vrata i bio ocaran bozanstvenim pogledom zimskog pejzaza Stare Planine, istocne kapije Srbije. Midzor je stajao ponosno, a moja brvnara nalazila se na velikoj nadmorskoj visini, okruzena borovom sumom, vedrim nebom i snegom koji je pokrivao sve na putu mog pogleda. Jutro je bilo mirno i vedro posle nedelju dana jake vejavice… gotovo da me je oborio s nogu kad je izleteo kroz vrata da se istrci. Nekoliko metara dalje video sam sveze tragove vuka ili par njih sto je znacilo njihovu glad, cim su se osmelili da pridju toliko blizu coveku. Ja sam bio jedini pripadnik spasilacke sluzbe sa istocne strane skijalista i padine na koju su dolazili samo iskusniji skijasi i oni extremniji. Iako izgleda kao uspavani div i pitoma planina, Stara Planina nikad nije oprastala i trazila je gotovo strahopostovanje. Lokalna legenda koja se vrti medju starijim svetom kaze da se duh planine hrani ljudskim greskama. Radio stanica je krcala, a kroz moj dvogled sam gledao kao helikopter nadlece jedan od vrhova planine i ispusta skijasa na samo dva-tri metra od vrha. Decko je bio besprekoran, sekao je kao ziletom kroz plast debelog snega, doskocio sa svake stene i zaobisao tako vesto svaku mogucu prepeku. Bio je to gotovo ples na belom podijumu, ostavljajuci za sobom duboke brazed. Helikoper ga je pratio uz citav njegov spust i verovatno snimao, a posto je staza dugacka, cesto je menjao polozaj pa te mu bio na boku te iza njega. Pratio sam ga pogledom skoro do podnozja gde se izgubio u gustoj sumi koja mi je sekla vidik. Sipektakl na mestu, ali ipak veoma opasna situacija sa realnom mogucnoscu lavine zbog tek napadalog snega. Na moje pitanje preko Motorole- ko su ljudi? Receno je da su samo neki bogati ruski turisti i da ce se “sankati” jos neko vreme. Helikopter je pravio veliki krug oko vrha polako podizuci svoju visinu zbog redjeg vazduha na vecoj visini, a pred sam vrh Gidra je zacvileo. Nikako dobar znak posto sam poznavao tog psa kao sebe samog. Skijas je iskocio, zasekao sneg, a potisak vazduha elise helikoptetra gotovo trenutno izazvao lavinu. Skijas se nasao u celjustima snezne bujice i za par sekundi bio prekriven tonama snega. Stravican prizor!!! Bilo je potrebno svega dve-tri sekunde da nestane zajedno sa skijama. Ta stravicna “bela reka” zbrisala je par desetina stabala i kao voda u levak , slivala se u podnozje ni ne planirajuci da uspori. Mogao sam jedino da spremim set za prvu pomoc, motorne sanke i cekam da se sve zavrsi. Krenuo sam punim gasom dok je Gidra trcao pored mene, znajuci da cu zateci pustos i lom. Jedno mi nije bilo jasno zasto helicopter oblece….? A onda mi sinu u sekundi. Pa skijaske jakne imaju u sebi ugradjen GPS za pracenje bas u slucaju lavina. Jurcam divljom stazom i izmedju drveca i sve jasnije cujem helikopter i mislim se- nije moguce da su ga vec nasli? Do samog mesta morao sam peske da idem jos nekih pedeset metara dalje zbog slomljenih stabala i grana preko kojih nisu mogle sanke. Motorolom su me navodili do momka koji je bio zarobljen ispod debla i samo pukom srecom uspeo da izmanevrise i izbegne sredisnji deo bujice, ode u stranu i potrazi spas u gustoj sumi. U daljini sam video jednu skiju kako strci zabodena u snegu… prilazim i vidim tog nesretnog momka kako mu ostra grana prolazi kroz grudi, a crvena boja nije bila od jakne, ali to se nije videlo iz helikoptera. Bezivotno telo je bilo u polusedecem stavu, dok mi je preko nogu prelazilo deblo, jeziv prizor. Ubrzo je stigla i glavna spasilacka ekipa i vojni helikopter za izvlacenje tela. Ono sto je bio prelep Decembarski dan, pretvorilo se u nocnu moru i najgori moguci scenario. Stara Planina je uzela svoju zrtvu, a njen duh nahranjen.

Objavio/la loshmi, 7.11.2009 u 14:19 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 0 ) | Pošalji komentar

Komentari:
[ Prethodna strana ] [ Strana 7 od 8 ] [ Sledeća strana ]