Neka setna praskozorja

8.5.2008
Niko mi ne moze i niko mi ne sme zameriti
shto sam sebe bacila u veliko cutanje
shto spavam otvorenih ociju
shto otvorenih ociju sanjam

I niko mi ne moze zameriti
za suzu u oku - tako toplu
i shto sva mirishem na samocu...

ponekad mi se ucini da nestajem
kad hodam kao tlo da ne dodirujem
odlutam u svet tishine gde ne postoje rane
zaboravim sve prazne cashe
zaboravim sve odsjaje koji su klizili
ivicama osuncanih padova...


Neka setna praskozorja...
izmeshanih slika, reci, mirisa
su me promenila...
Objavio smirna u 16:33 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (3) | Pošalji komentar



[Template by: Rapsodia Colors.net] [Adaptacija za BlogOye Portal: WhoreOfBabylon]