TISINA
Mrak se skupio u kap,
rano jutro kao slap ulazi u sobu,
dal si ikad pitala tamne senke zidova ujutru gde odu.
Oci su ti sklopljene,
usne su ti umorne,ne ljubi me njima.
Nisu cvorci pevali dok je iznad krovova svirala TISINA.
Hajde Boze budi drug,pa okreni jedan krug unazad planete,
noc je kratko trajala,a nama je trebala najduza na svetu.
U mom oku samo hlad,
u mom srcu samo stub,inje i prasina.
Nisu cvorci pevali dok je iznad krovova svirala TISINA.
U cuk zore zvizdi voz,njime odlazim u Ozz,necu da se vratim.
Sto god tebi napisem pocepam i obrisem,al ti moras znati:
Nisi se probudila zato nisi videla,igrale su sene.
Nek te dobri duhovi i kraljevski orlovi cuvaju od mene.
Bajaga
Niti jedan covjek ne staje u istu rijeku dva puta
jer to nije ista rijeka niti je to isti covjek``
Heraklit.
Meni
Arhiva
Poslednje Objavljeno
Kategorije Postova
Linkovi
Blog prijatelji:
- nisamnormalna
- kojak
- Svemirko
- Anci
- guinevere
- Petar
- Wall
- Almsivi
- sapatsrca
- Andjelina
- sabahudin
- 2magistar
- III
Ostali Linkovi:
Feeds
Prazan Box
Blog Hosting
Tishina
Objavio
smirna u 15:52 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
...
Ne zanima me kako zarađuješ za život.
Želim znati za čime čezneš i usuđuješ li se sanjati
o ispunjenju želje svog srca.
Ne zanima me koliko ti je godina.
Želim znati jesi li spreman napraviti budalu od sebe zbog ljubavi,
zbog snova, zbog pustolovine koja se zove Život.
Ne zanima me koji planeti su u opreci s tvojim Mjesecom.
Želim znati jesi li dotaknuo središte svoje tuge,
jesu li te životne izdaje otvorile ili si se skvrčio,
zatvorio zbog straha od nove boli!
Želim znati možeš li sjediti s boli, mojom ili svojom vlastitom,
ne pomaknuvši se da je zastreš ili umanjiš ili izliječiš.
Želim znati možeš li boraviti uz radost, moju ili svoju vlastitu;
možeš li se predati divljem plesu i dopustiti da te zanos prožme sve do vršaka prstiju, ne opominjući nas da budemo oprezni,
da budemo realni, da ne zaboravimo svoja ljudska ograničenja.
Ne zanima me je li priča koju mi pričaš istinita.
Ne želim znati jesi li u stanju razočarati drugoga kako bi ostao vjeran sebi; možeš li podnijeti optužbe o izdaji i ne izdati vlastitu dušu.
Želim znati možeš li biti vjeran i stoga dostojan povjerenja.
Želim znati možeš li vidjeti Ljepotu čak i ako je nema svakoga dana,
i možeš li napajati svoj život Božjom prisutnošću.
Želim znati umiješ li živjeti s porazom, svojim i mojim,
pa ipak stati na obalu jezera i doviknuti srebrnom Mjesecu:"Da!"
Ne zanima me gdje živiš i koliko novaca imaš.
Želim znati možeš li nakon noći provedene u boli i očajanju ustati,
izmučen, s umorom u kostima, i obaviti sve ono što je potrebno za djecu.
Ne zanima me tko si, ni kako si došao ovamo.
Želim znati hoćeš li stati sa mnom u središte vatre i ne ustuknuti.
Ne zanima me gdje, ni što, ni s kim si učio.
Želim znati što te podupire iznutra, kad svega ostalog nestane.
Želim znati možeš li biti sam sa sobom i voliš li uistinu svoje društvo u pustim trenucima.
Poziv, Oriah Mountain Dreamer
Želim znati za čime čezneš i usuđuješ li se sanjati
o ispunjenju želje svog srca.
Ne zanima me koliko ti je godina.
Želim znati jesi li spreman napraviti budalu od sebe zbog ljubavi,
zbog snova, zbog pustolovine koja se zove Život.
Ne zanima me koji planeti su u opreci s tvojim Mjesecom.
Želim znati jesi li dotaknuo središte svoje tuge,
jesu li te životne izdaje otvorile ili si se skvrčio,
zatvorio zbog straha od nove boli!
Želim znati možeš li sjediti s boli, mojom ili svojom vlastitom,
ne pomaknuvši se da je zastreš ili umanjiš ili izliječiš.
Želim znati možeš li boraviti uz radost, moju ili svoju vlastitu;
možeš li se predati divljem plesu i dopustiti da te zanos prožme sve do vršaka prstiju, ne opominjući nas da budemo oprezni,
da budemo realni, da ne zaboravimo svoja ljudska ograničenja.
Ne zanima me je li priča koju mi pričaš istinita.
Ne želim znati jesi li u stanju razočarati drugoga kako bi ostao vjeran sebi; možeš li podnijeti optužbe o izdaji i ne izdati vlastitu dušu.
Želim znati možeš li biti vjeran i stoga dostojan povjerenja.
Želim znati možeš li vidjeti Ljepotu čak i ako je nema svakoga dana,
i možeš li napajati svoj život Božjom prisutnošću.
Želim znati umiješ li živjeti s porazom, svojim i mojim,
pa ipak stati na obalu jezera i doviknuti srebrnom Mjesecu:"Da!"
Ne zanima me gdje živiš i koliko novaca imaš.
Želim znati možeš li nakon noći provedene u boli i očajanju ustati,
izmučen, s umorom u kostima, i obaviti sve ono što je potrebno za djecu.
Ne zanima me tko si, ni kako si došao ovamo.
Želim znati hoćeš li stati sa mnom u središte vatre i ne ustuknuti.
Ne zanima me gdje, ni što, ni s kim si učio.
Želim znati što te podupire iznutra, kad svega ostalog nestane.
Želim znati možeš li biti sam sa sobom i voliš li uistinu svoje društvo u pustim trenucima.
Poziv, Oriah Mountain Dreamer
Objavio
smirna u 14:31 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (1) | Pošalji komentar
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (1) | Pošalji komentar
I shta mislish?
I shta mislish ...
Lici li ova dokonost na mene?
Jesam li ja rodjena za tuzne pesme?
Ili samo volim da budem pijana bez pica?
I spojilti nespojivo... u zabokrecini zivota.
Ignorisati opshte ludilo,
shto manje ucestvovati u cirkusu zbivanja...
I kad kleknem da bi se popela,
ne gubim nishta od sebe...
i kad dajem-ostaje mi puno toga...
jer
cekaju me platna
za moje najlepshe slike...
Dal lepotu ovog lutanja bilo ko moze da shvati?
Eto, danashnji dan je zamenio juce...
Besmislu sam dala smisao,
verujesh li mi?
Lici li ova dokonost na mene?
Jesam li ja rodjena za tuzne pesme?
Ili samo volim da budem pijana bez pica?
I spojilti nespojivo... u zabokrecini zivota.
Ignorisati opshte ludilo,
shto manje ucestvovati u cirkusu zbivanja...
I kad kleknem da bi se popela,
ne gubim nishta od sebe...
i kad dajem-ostaje mi puno toga...
jer
cekaju me platna
za moje najlepshe slike...
Dal lepotu ovog lutanja bilo ko moze da shvati?
Eto, danashnji dan je zamenio juce...
Besmislu sam dala smisao,
verujesh li mi?
Objavio
smirna u 10:59 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar
Jutro...
Prolazim pored neukusnih izloga i prljavih parkova...
U ocima mi ostaju ulicne svadje besposlicara
i prazna flasha zaspalog kloshara
i suze decaka kojem majka neshto nece da kupi.
Nocni cuvari spavaju na radnom mestu
neki vrlo vrsni moreplovci jako loshe plove...
Putnici na peronima, pijacari na svojim tezgama
Koraci mi lagani...
Nekoliko "zdravo" i "kako si"
Nekoliko "zdravo" i "dobro sam"
Nekoliko poljubaca u obraz,
nekoliko razlicitih mirisa...
i u ocima mi ostaje njihov pogled,
nekako bez sjaja...
Bacim pogled na planinu
pa ti predeli klizu po meni...
gazim po baricama nehajuci za noge.
Dodje mi da zagrlim neko drvo...
Objavio
smirna u 08:46 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (3) | Pošalji komentar
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (3) | Pošalji komentar
[Template by: Rapsodia Colors.net]
[Adaptacija za BlogOye Portal: WhoreOfBabylon]