Uostalom,
nisi nigde ni bio nego u mojoj glavi,
a u mojoj glavi
Ja sam gospodar svojih misli
i mislicu kako Ja hocu...

A sta sam htela?
Htela sam da mi rasturis ovu maglu
koja je ispunjavala moju prazninu,
da prodres u moje zedji sasusene,
u kamene moje neisklesane,
da prodres u sve maske nalepljene na mene,
da mi krzno podgrjes,
da malo stanujes sa mojim uzaludnostima,
da se stopis ponekad sa mojim ledom i vatrom,
da me shvatis svu kao niko do sada,
da pocupas korove iz mene,
da mi napunis srce pticijim paperjem...,
da predjem taj most uz osmeh
i stavila sam Ti srce na dlan
jer moje su oci od kisa bile...

Ali ti si bio tako pogresan ...
Da, bio si pogresan ali samo iz jednog razloga,
mozda bi bilo bolje da smo se mimoisli, ali sreli smo se!
Desilo se nista nije, osim cutanja, nekih reci, nekih Zora i Veceri,
desilo se da me povredis i da se nikada ne izvinis...
Ponekad se ovako tesim - mozda su tvoje namere bile casne,
a ja sam eto morala da izmislim da je sve Laz,
iako volim plave noci i srebreni sjaj ...
Ne mogu da Te mrzim
– mogu samo da ostanem
gorda u samoci.

P.S.Malo patetike...:)

