Koliko sam bolnih trenutaka prošla u životu.
Savijali me vjetrovi, crni i mračni oblaci obavijali,
Ali nisu uspjeli uništiti moju unutarnju dobrotu.

Nisam se dala pokolebati ni na upućene prijetnje,
Čak ni po cijenu da mi se i sam život oduzme.
Pomagala sam drugima nudeći ruku i dušu svoju,
Mene nisu dodirnule tuđe kletve i oči suzne.
Naborali su mi lice, oduzeli mi dio najljepšeg života,
Htjeli su biti gospodari moga srca i moga tijela.
Ne može nitko reći da sam prodala svoju dušu,
I nitko me ne može optužiti za neka ružna djela.
Uvijek sam bila jaka, čvrsta, snažna i ponosna,I svoj obraz i poštenje čuvala onako kako to i treba.
Mislili su kako će me uspjeti slomiti i pridobiti za sebe,
Oni, čija vražija duša pohlepno, anđeoske duše vreba.
Izborila sam se ja za svoje mjesto pod Suncem,
Iskrenošću, istinom, poštenjem i zaslugama drugim.
I onaj što me gleda odozgo, sa neba, vidio je valjda sve
Pa me i nagradi srećom, osmijehom i zdravljem dugim.
P.S.Tako ce i da bude..., hvala josh jednom SapatSrca,
ako sam iskreno volela Noc, Zvezde i Mesec-to nikada nije znacilo da sam losha osoba, mozda nisam ni dobra,
ali losha nisam sigurno, i kod mene je rec - rec, jer nemam razloga da nikoga lazem, obmanjujem, manipulishem, zamajvam,
niti bilo kome da se smejem iza ledja....






