13.2.2011
Zaustavi talas u mojim grudima


 
Nisam kriva. Dusa me boli. Nisam kriva. Srce mi iz grudi iskace. Nisam kriva. Ziva sam. Drhtim i u nestanak se pretvaram, slivam se u nigdinu, kao preteski znoj sto obliva me dok molitvu bezglasno sapucem. Nisam kriva, pronasla sam te na oblaku i cuvala. Kriva sam sto sam te izgubila. Kriv si sto si mi se u dah uvukao, u zenicu da je obojis crnilom svojim. Prestrasena sam. Samoce se bojim. Bojim se zivota bez tebe, ali ti rec ovu zapretenu u vrisku sopstvenog nistavila, nikada necu reci. Izgubljena sam u svojoj zemlji nasih bivsih cuda. Prognana je prognala gonitelja. Bol razara. Razum iskidan odavno. U medaljon sam te sakrila, u grudi sam te krvlju upisala pa sad nemam vazduha. Zaplivala sam nekim cudnim, mutnim vodama beznadja, vodama zaborava il' nezaborava, putujem kao ocajnik bez karte i prtljaga. Putujem naga jer sva sam odela sa sebe zbacila. Lutam. Gde svetlost plamena da vidim kada sam oslepela? Gde idem, na kojim stazama nema kajanja, gde je reka koja trazi ocajnike ? Da zakoracim da dno prepoznam u dusi.
Suza si i kap sto je ostala u meni.
Patnja si i bol sto je ostao u meni.
Upisala sam te u zivot moj.
 
objavio Slovenska u 23:32 | kategorija: TaJnA
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Posalji komentar
4.2.2011
Kajanja bez roka trajanja


Nije mogla vise da podnese guzvu, izvestacene osmehe, pijane goste i nesrecnog coveka kraj sebe. Pristala je na ovu farsu sebi u inat, da slomi onu jaku sebe koja je uvek sve mogla, koja je uvek sve smela, da je ponizi, zgazi i potre njeno postojanje.
Kratko poznanstvo, na brzinu sklepano vencanje i vencanica ciju je podsuklnju na froncle pocepala, tesne cipele je kupila da bi je zuljale, nanosile bol, burma koja joj je stezala prst, najruzniji bidermajer koji je dospeo u ruke nepoznate gosce. Mucnina.
Njen macak Ridjobradi u narucju dok je izgovarala ono DA zbog koga je izranjavljenih nogu sad sedela u sumi, okrvavljenih ruku stradalih dok se probijala kroz nisko, sasuseno granje, Zbacila je bele odvratno tesne cipele, sasuseno lisce joj je doslo kao melem.
Biserna narukvica joj je smetala, svaki je bisr bio jedno ponizenje u nizu... suze su strasno pekle i razmisljala je o kraju... svega,
Navikli su na njene ispade, nista novo. Hoce samocu, krik nekih cudnih zveri u obliznjoj sumi...vrisak duse. Macak sklupcan na haljini. Ne moze da ustane, da se pokrene...ne zeli. Ne zna nista, osim da joj hladnoca prija, da ce, mozda uspeti da ugasi onaj oganj neizdrzivog kajanja.
Inat. Sopstveni inat je doveo na rub... sume... rub zivota.
objavio Slovenska u 22:23 | kategorija: TaJnA
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Posalji komentar