Setila sam se...
6.5.2010
Setila sam se novembarske noci i muzike Leonarda Koena, naseg prvog susreta...Rekao si da ces biti moj cuvar snova...Nasmesila sam se i podarila ti svoj najlepsi sanjivi osmeh. Pomilovao si moje kovrdze, tako si rekao, pomilovao usnama konacnog nalazenja. Osmeh u uglu tvojih usana,...ne smeta mu stara lula, ne smeta nista da pogledom pogled mi pronadjes, u njega uronis i zarobis me iako sam ti se vec predala u vecnosti, nekada davno, kada smo vasionom lutali trazeci polovinu svoga bica.
Golica me tvoja brada, tvoji brkovi, golica smeh grlen i reci samo nama znane. U meni bura koju secanja pokrecu dok te cekam da se vratis...Danas ces kasniti, javio si, ali ja nestrpljivo spremam postelju radovanja za umornog princa koji je planine snova presao i do mene dosao...tada...da ostane.
Ostao si...Cudo moje...


Objavio Laura u 19:17 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (4) | Pošalji komentar


Malo sna
6.5.2010
Grmljavina me plasi. Bas je grmelo. Pokrila sam se ja fino mojim "cebelencetom" ( preko glave ) trudeci se da ne cujem kako udara...i uspavala se. Da li sam ista sanjala ? Ne znam, nisam zapamtila san, a to mi se retko desava. Obicno pamtim, pa me opterete snovi, koji su katkad na ivici kosmara. Popodnevne ove...danasnje...ne zapamtih. Nevazno sasvim, znam ti si bio u njima...znam. U san te je dovela moja zelja, danas nam je komunikacija nesto u malom minusu...il' se razumemo, il' se ne razumemo, no svejedno znam da se volimo. Sanjala sam te, sigurno,,, u snu vajala ovim prstima od zelje i strasti. Spavam budna. Budna sanjam. Tebe.
Prizivam te raznoraznim carolijama i berem travke na poljima nasih susretanja...caroban napitak usnama ti darujem...lagani poljubac za tebe.
Opijamo se osmesima, opijamo pogledima, omamljeni cutanjem, u tisini naseg danas...

Objavio Laura u 18:51 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar


Daj okreni...
6.5.2010
...taj ringispil u mojoj glavi...."
U mojoj glavi bljesak vrtoglavog namotavanja niti sna na malic, tek da ne zaboravim izguzvanu postelju strasti ( moze li se... )...koncic za secanja kada kosa pobeli i ruke pocnu da podrhtavaju, kao sto sada svaki nas tren podrhtava strascu.
Volim ta lelujanja i konfete nasih ljubljenja pod strehama ljubavi. Ti si moje cudo veliko, ja tvoje cudo malo...mi smo u ovom svetu potpuni vanzemaljci, ali tako nam lepo pristaju nasa zelena odela...smej se ... smejem se i ja grleno, slatko. Volis moj smeh, volim tvoj pogled ispod obrva i smesaka pod brkovima i bradu sto me tako nezno grebe dok se ljubimo.
Ljubimo se vidom i nevidim i ljubimo cujno i necujno. Imas li merdevine...daj da se popnem i probusim rupicu na nebu , pa ja te volim do neba i kroz rupicu na nebu..jos vise...Smej se  sreco i ja se srecna smejem.
Hejjj...ti si cudo moje...tvoja sam njanjava cudakinja koja oblaci najludja odela strmoglavljenja u tvoju sustinu. Uvek me docekas rasirenih krila i nezno me spustis na njih...najneznije...da se grlimo tamo negde...van vremena, prostora i ljudi...Cudesni prince moj...Ne volem ja mnogo toga...al tebe volEm...prince moj...



Objavio Laura u 12:06 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar


Jorgovan
6.5.2010
Trazim lepotu u nekim nestvarnim svetovima, u sopstvenim letovima, u zaletima i preletima preko omadjijanih planina leprsavog zagonetanja.
Jorgovan u mojoj basti procvetao. Boja radovanja u boji beline i poletnog ceznjivog podrhtavanja mojih damara.
Umem da prepoznam lepotu i stih da napisem, glas da cujem i slusam...da slusam umem i sebe nekad ja bas razumem.
Proletela ptica i ja sam sloboda u njoj. Ona je sloboda meni doneta ovog dana kome vetar mrsi kovrdze. Ridje kovrdze moga dana zamrsene. Cesalj su moji osmesi i moja radovanja.
Moj princ ...moj princ u setnji nasim stazama zelja, stazama zelenih strasti.
Strast ima zelenu boju ravnice, zelenu boju sirine, prostranstva voljenja.
Dobar dan princeze, princevi, dobar vam dan Alise u prelepim zemljama cuda.Ja imam dzepni sat i ne merim vreme. Ja imam olovku a dusom pisem. Imam radost za sve...ovog obojenog dana kotrljavih cucorenja mojih. Vasih i mojih...potpuno je svejedno, zar ne ?


Objavio Laura u 11:40 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar





Strana 1 od 1
<< Prethodna strana | Slede?a strana >>
- Template by [Rapsodia Colors.net]
- Adaptacija za BlogOye Portal [WhoreOfBabylon]