Znas, ja ne znam da brojim UNAZAD, ne vidim DALEKO, i ne vidim UVEK SVE boje... Ipak, ne prodajem strahove za snove... I nikad necu.
9/6/2008
SVET OBICNOG COVEKA*

(Poslato)

Pun mesec u mojoj casi punoj vina
tvoj lik pred mojim ocima,
pisem srce na prasini na stolu
tesko je, tesko biti sam...

Nisam ti rekao sve
dok pricali smo tako
nisam ti rekao sve...
Govorim, sapucem u sebi...
a rekla si da moras da zuris
jer su javili da ce pasti sneg...

Bar si ponela sa sobom
moj najsladji poljubac za tebe...
pricam onako, nesto sam sa sobom
pun mesec, ma otkuda tu sneg...

A, nisam ti rekao sve
dok lezali smo goli,
nisam ti rekao sve
i to, koliko te volim, zelim....
Ti, rekla si da moras da zuris
ma pusti, taj svoj pravi, stvarni svet...

Objavio Lela u 21:53 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (8) | Pošalji komentar