Znas, ja ne znam da brojim UNAZAD, ne vidim DALEKO, i ne vidim UVEK SVE boje... Ipak, ne prodajem strahove za snove... I nikad necu.
10/12/2007
(Poslato...danas)

Želim ti nešto reći , tiho da niko ne čuje.
Priđi ,
budi mi dovoljno blizu da osetiš moj šapat.

Noćas ti moram odati tajnu.
Boli me , ali još verujem
još se nadam tvojoj blizini.

Evo i sada mi kroz telo prolazi jeza.
Moje te telo zove i ruke te moje zovu,
a najviše moje srce.



Objavio Lela u 21:40 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar