Dugo sam pocivao u prasini egipatskoj,
sutljiv i zaboravljen od godisnjih doba.
Potom me sunce ozivi,
pridigoh se i zaputih obalama nilskim,
pjevajuci danju i snivajuci nocu.
S tisucu me zraka sada salijece sunce
dok ponovno lezim opruzen u prasini.
Divite se cudesima i zagonetkama!
To isto sunce koje me je prikupilo
ne moze me rasprsiti.
Jos sam dakle tu,
uspravan,
dok cvrsta koraka stupam duz Nila.
(Halil Dzubran)
