Na oltar ljubavi tog trena smo prineli svu lepotu svojih otmenih dusa,vatru svojih uspavanih emocija,svu radost igre dva mlada tela...Svu iskrenost i nadu!
Sigurno smo do tada bili dva pustinjaka ,dva davljenika koja se grcevito hvataju za uze svoje ljubavi koje im je sam Bog tog ledenog dana dobacio nekako...
Dva bivsa davljenika,od sudbine narecena jos pre tri decenije,spajaju se sada-kao dve polovine iste duse!
Zivoti nasi od tada dobise neki novi kvalitet,neku neopisivu boju.Zamirisase svim mirisima ljubavi i neophodnosti.Kao mleko kad se kuva,hleb kad se pece,kad se radja dan i kad zora svice...
Kad ih dodirne ljubav,zatrepere najtananije,najsuptilnije niti covekovog bica!A ljubav izmedju muskarca i zene jedna je od najuzvisenijih emocija zbog koje se covek najvise raduje i-najbolnije pati!
Materin simsir u bastici sumi,nasa nezna saputanja miluju mi lice...Mlado sunce se zataji nad nasim zidom,cekajuci da se siti ljubavi probudimo zajedno sa rosnim zracima...
Kad moja mindjusa zadrhti,znam:to si se TI okrenuo u mom srcu!Mlad mesec vragolasto zaviri u moju sobu,donoseci mi uzdahe Tvoje zagrljaje!
I,svet postade mnogo lepsi-jer Te volim!
