Zamislite situaciju:radite u firmi nekoliko godina.
U jednom momentu predpostavljeni trazi da svi zaposleni rade i dodatni posao koji nije u opisu radnog mesta.
Svi pristaju osim jedne osobe....
Upravo ona postavlja pitanje zasto to mora da se radi.I upravo ona ulazi u sukob sa pretpostavljenima.
Ostali cute,ne zbog toga sto misle da ona koja se opire nije u pravu ili zbog toga sto se slazu sa sefovima,nego iz straha.
Glasnogovornica iliti ona koja se drznula da pita,postaje zrtva.Pocinje tortura.
Prema slobodnoj proceni pretpostavljenih u zavisnosti sta bi je pre moglo slomiti,daju joj nemoguce zadatke i traze od nje uvek nesto vise.
Kolege je razumeju ali samo kad ih niko ne gleda jer ona je ta koja je kriva.
Trebalo je samo da klima glavom i prihvati posao bez obzira na sve.
Tako odbacena i usamljena odlazi sama na pauze za rucak,kafu.
Prezivljava pravu psihicku patnju.
Dragi moji,to sam ja!Trenutno sam na neplacenom za kaznu.
