
Ako se zadesis zarobljen,
sam,
a do slobode ti je stalo,
ako te urame u gvozden ram
i navuku ti na glavu am,
- pretvori sebe u ogledalo.
Sta mogu?
Neznosti da ti ne daju.
Sta mogu?
Vazduha da ti ne daju.
Ali ako zazmuris malo,
videces: svi se tebi predaju.
Lepote se u tebi ogledaju,
prostranstva se u tebi ogledaju,
cudesa se u tebi ogledaju.
U zlatnom staklu tvoje samoce
onaj ko saku sunca iste,
onaj ko pregrst topline hoce,
naci ce spokoj i utociste...
Mika Antic
Objavio Jasmin u 19:12 | Kategorija:
Permalink | Obavesti Prijatelja | Komentara (10) | Pošalji komentar
